Studeni 2014.

Vedrina duha za dvadeset i prvo stoljeće

Posted in KNJIŽEVNOST - PROZA, PALMER, The Dream of Perptual Motion tagged , , , , at 11:52 am autora/ice Magičar

Dexter Palmer: THE DREAM OF PERPETUAL MOTION

“…riječi nisu ideje nego samo tintni znakovi, zvukovi nisu ništa drugo do valovi… jezik nije nešto definitivno i izvjesno, već u sebi nosi beskonačne mogućnosti; bez utješne iluzije smislenog reda [prisiljeni smo] buljiti u lice besmislenog nereda; bez osjećaja točno određenog značenja, nalazimo se zatrpanima svim stvarima koje riječi mogu značiti.”

Citat pripada, meni (i Wikipediji), potpuno nepoznatu piscu, stanovitom Dexteru Palmeru, kojim sam, eto, barem neko vrijeme poželio započinjati dane u svojemu životu… Ako negdje u Sjedinjenim Američkim Državama živi barem jedan ‘deridijanac’ poput nas, onda je Dexter Palmer danas, pored Richarda Rortyja nekad, njegov najizgledniji kandidat. Čitajući ovaj odlomak, s mišlju na djelo francuskog filozofa, vrlo brzo shvatite da nije sve tako crno u pogledu jezika, čovjeka i njihovih sudbina u okrilju prirode. Pogotovo nakon onoga dijela u kojem se spominju ‘beskonačne mogućnosti’ koji vas nadahnjuje svojim neizmjernim potencijalom. Govorite to sebi s prvim naznakama ‘dvadesetprvostoljetne’ vedrine jer ako nešto želite – to su beskonačne mogućnosti. Pritom, volja za moć u vama pritajeno šišti od ugode i usprkos vaših ‘dobrih’ i opominjućih, svjesnih misli. Tako je to, mogućnost beskonačnih mogućnosti platili smo cijenom vječne neodređenosti, sakralne dvosmislenosti u jeziku, pa što!

Zato predlažem da odlomak Dextera Palmera i vi, barem neko vrijeme, ponavljate poput mantre; možete to činiti prije ili za vrijeme tjelovježbe, ali svakako prije doručka, prije onog trenutka u kojem ćete u svoj tanjur istresti hrpu kukuruznih pahuljica i zaliti ih tekućim jogurtom; svakako to učinite i prije nego što vam životni partner naloži nešto u vezi praktičnih stvari vezanih uz vođenje običnog života – da odete kupiti kruh ili bacite smeće, a pogotovo to obavite prije no što vas ‘pojede’ rijeka ljudi na ulici, ljudi poput vas – začuđenih životom, koji su ga spremni neprestano propitivati – ali koji su to zaboravili i vjerojatno se, dok je neoliberalizma, više toga neće sjetiti… A pogotovo to učinite prije no što vam na misao padne ona, sada već svakodnevna, pogubna misao da je bolje da se niste ni rodili kad niste u stanju razrezati tu lažnu opnu stvarnosti koju vam nameće poslovična laž društva (ne samo neolibelarističkog!) koja, iz dana u dan, oko vas raste, a kako biste ugledali pravu stvarnost za koju vjerujete da je skrivena ispod nje…

Manje pogibeljno i manje dramatično, želim vas zapitati: jeste li ikada razmišljali o tome što stvarno želite u svom životu? Ogolite stvar, ne mislite na bogatstvo, ljubav, sreću, moć i slične nestvarne ideje; ako mi dopustite, evo kako bih ja formulirao tu vašu želju: jednostavno, želite utjecati na stvari izvan sebe… želite pronaći odraz vas samih, vaših ruku i vaših razmišljanja u vašoj okolini. Da se razumijemo, to nimalo nije nezdrav, tašt osjećaj! Želite ostaviti traga u svijetu oko sebe, u prirodi, ljudskim dušama s kojima dolazite u doticaj, drugim riječima, ne želite živjeti samo u sebi… i u tome nema ništa loše.

Ono što čovjek najprije želi, dakle, nije moć, kako je to mislio Nietzsche, već to da može utjecati na stvari izvan sebe… na bilo koji način utjecati… recimo, od skupljenih hranjivih namirnica skuhati neko ukusno jelo, ili svojim razmišljanjima zadiviti prijatelje i druge ljude, naučiti svirati klavir, svirati ga za sebe i uživati, svirati ga pred drugima i uživati… Ne možete živjeti samo u sebi. Tek u kasnijoj fazi svjesnog razmišljanja i osvještavanja, nakon ‘uvida u sve svoje snage i slabosti’, ova želja se izvitoperuje i postaje čisto stremljenje k moći koje se sada lako prepoznaje kroz želju za posjedovanjem materijalnih dobara, novca, slave, političkog utjecaja u društvu i čega sve ne.

Neki selfhelp autori vašu želju dovest će u vezu sa željom za prihvaćanjem (od ljudi ili društva), ali i tu se radi o pogrešnom tumačenju vaše izvorne želje. Ne želite ništa od toga – ne želite biti prihvaćeni od društva, niti ga pokoriti – želite jednostavno i prosto utjecati na stvari izvan sebe, u svakom trenutku utjecati, i ništa od toga zadržavati; to i samo to neopisivo vas usrećuje…

Isto tako, shvaćate  da vaš utjecaj povlači utjecaj drugoga na vas, da svoj utjecaj ne možete zadržati od pretvaranja u moć ako drugome ne dopustite da utječe na vas; to je ta vječna igra na kojoj mislimo graditi dvadesetprvostoljetnu vedrinu duha… mi ‘deridijanci’, s koje god strane ‘velike bare’ dolazili…

6 komentara »

  1. Livia said,

    Ovo je jedan jako optimističan post. Osjeća se ugoda dok se čita. Hvala ti na njemu.

    • Magičar said,

      Hvala i tebi Livia na komentaru! Pišem kao da dajem savjete drugima, a zapravo ih u prvom redu dajem sebi… to je ta tajna svakog pisca…:) Isto tako, kad je tekst optimističan, to znači da je Nadstvarnost (drugi ljudi je nazivaju običnom stvarnošću) postala neizdrživija nego inače…

  2. zlatko kozina said,

    “I da se jednom dobije odgovor na sva moguća znanstvena pitanja,naši životni problemi neće biti ni dotaknuti.”(L.Wittgenstein)
    P.S.
    U stvari jedino i ima smisla govoriti samo o onom ” o čemu se ne može govoriti”.Sve ostalo je jezična gimnastika.Kad citiram nekog od filozofa osjećaj je isti kao na malom nogometu kad poslije rekreativne trke odeš na pivo s ekipom.Lagana prazna i kratkotrajna ugoda.Ali nakon nekoliko godina takve rekreacije sve to može postati zamorno i dosadno.

    • Magičar said,

      Kao i svaka druga stvar na ovom svijetu, Zlatko, i filozofija ne može umaći pogibelji da je ljudi proglase dosadnom i zamornom. Zato se i krećemo u krugu koji uključuje puno više, u pravilu srodnih stvari: od čitanja nekog filozofa preko pisanja nekog svog vlastitog sastavka ili slikanja djela do samo imanentno-mističkog osjećaja koji uključuje sve duhovno u bilo kojem smislu, pa opet natrag do nekog filozofa, bez izlaza ali i bez želje za izlazom, jer što nas čeka izvan toga kruga? Bolna svakodnevica, koja katkad može biti okrepljujuća poput malog nogometa, ali je uglavnom, za nas, beznadno zamorna i dosadna… Pritom, ne smatramo naš položaj privilegiranim! Samo različitim u odnosu na druge… Mi smo jednostavni ti koji o tim stvarima volimo misliti, razgovarati itd.

  3. zlatko kozina said,

    Razumijem što govoriš.Ja bih jedino još tu pribrojio i “bolnu svakodnevicu” kao jednako važnu u toj konstrukciji.Isto onako kao što je Henry Moore(jedan od najvećih kipara 20.st) u svojim skulpturama ravnopravno varirao masu i prostor. Transcedentalno iskustvo nikada nije daleko od banalnih stvari.(Sjetimo se Beuysa)
    Čini mi se da u zadnjih mjesec dana to govorim studentima na UAOS-u bez obzira na formalnu temu predavanja.

    • Boris said,

      Onda jedva čekam da ugledam tvoj udžbenik za studente na UAOSU, Zlatko! A što se tiče ‘bolne svakodnevice’ pitanje je možemo li je prevladati, jer je ona izgleda povezana s ljudskom prirodom kao takvom, pogotovo tu mislim na sklonost ljudske prirode svim oblicima kapitalizma na kojem se temelje društveni odnosi… Kad ne bi bilo tako, kad bi živjeli u nekom pravednijem društvu, možda nam sve ove misli i ne bi trebale u tolikoj mjeri…


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: