Travanj 2019.

Živjeti u “postideološkom” dobu (ničeancije xxii.)

Posted in FILOZOFIJA, WARK tagged , , , , , u 5:43 pm autora/ice Magičar

McKenzie Wark: SPEKTAKL DEZINTEGRACIJE

143.

Biti socijalist sa imalo jasnoće i poštenja znači shvatiti da smo poraženi. Ako nas ne sustigne komodifikacija, klimatski poremećaji zasigurno hoće. Ipak, ne možemo tumarati u melankoličnom zagrljaju poraza. Ne možemo se držati za ono što je izgubljeno. Također ne možemo preispitivati prošle poraze ne bismo li sljedeći put pobijedili. Nema sljedećeg puta.

…napisao je u svojoj knjizi Spektakl dezintegracije McKenzie Wark – australski pisac i znanstvenik, poznat po svom Hakerskom manifestu i općenito, dojmljivoj kritici kapitalističkog društva i medijskog doba u kojem živimo. Ako vas njegove riječi u startu nisu dirnule, onda i neće, jer jednostavno nemate tu sklonost – ne samo “lijevim idejama” – nego, općenito, idejama bilo kojeg predznaka. Jer, Warkovo “nema sljedećeg puta” ne odnosi se samo na nemogućnost daljnjeg razmišljanja o tome koji put izabrati kako bi se svijet učinio boljim mjestom za život, nego i na nemogućnost da se više bilo kojom idejom svijet preoblikuje u nešto drugo u odnosu na ono što on nepopravljivo jest.

144.

Citirani odlomak, stoga, čitam kao jezovit proslov ulasku u “postideološko doba” – doba u kojem ideologije bilo kojeg predznaka ili – same ideje “po sebi”, premda još uvijek “žive”, više ne kraljuju u društvu. Čini se da su nepovratno izgubile moć da djeluju na ljude, motivirajući ih za život, s koje god strane gledali. Neke su se povukle u osamu kao, recimo, marksističke ideje – a neke, pak, navukle maske na svoje lice šizoidno poričući to što jesu – kao neoliberalne ideje. Štoviše, neoliberalizam stoji na poziciji s koje deklamira o potrebi prevladavanja svih ideologija, od fašističke do komunističke, pa se sama neoliberalna ideologija ne predstavlja kao ideologija, iako se takvom, i ne samo među neomarksističkim misliocima, oduvijek prepoznaje.

145.

No ako se doista radi o tomu da ideologije više ne kraljuju u društvu … što je, onda, na stvari? Tko ili što vlada društvom? U skladu s tim, prisjetio sam se starog Nietzscheova uvida koji mi je uvijek bilo teško prihvatiti. On tvrdi da su naše misli samo odraz borbe naših nagona među sobom, a racionalni um “kognitivna slika” njihove uznapredovale logike i iskustvom stečene mudrosti. Ne može li se odatle zaključiti kako su u “postideološkom” dobu, nagoni ponovno ti koji upravljaju idejama – i njihovi gospodari – a ne obratno… I doista, nije li ideja tzv. “slobode od neometanja”, kao temelj ideologije neoliberalnog kapitalizma, upravo najbezobzirnijim pojedincima društva dala za pravo da “dođu na svoje”, vješto skrivajući da zapravo predstavlja utjelovljenje onog nihilističkog principa “Sve je dopušteno!” koji je još u 19. stoljeću Dostojevski stavio u usta jednog od najcitiranijih likova njegovih romana –  Ivana Karamazova? No ova “sloboda od neometanja” samo je racionalistička anticipacija “evolucijske nužde” po kojoj samo najsposobniji preživljavaju (pa kako god!) a koja se bez izuzetka, “od vijeka vjekova” odnosila na sav biljni i životinjski svijet.

146.

Tako je medijsko doba (koje se prometnulo u “postideološko”), uz popratne kulturološke i političke fenomene “lijevog predznaka” poput poststrukturalizma, seksualne revolucije ili pada Berlinskog zida, na kraju dovelo do otkrića da razvojem ljudskog društva ponovno upravlja – za jedan prosvjetiteljski um – izrazito sramotan princip: “tko jači – taj tlači”. Sve drugo, očigledno, bile su samo ideje… nešto što nije imalo nikakvog uporišta u stvarnosti. Ali eto, baš se u medijskom dobu “ljudska životinjska vrsta” odlučila “razračunati” s idejama jednom zasvagda!

147.

Ne samo da se marksizam, odnosno sve “lijeve ideje” razaznaju kao ideologije odnosno “čiste ideje” koje nam dolaze “odozgo”, a ne iz “mulja” naših nagona, nego je to i otvoreno pomaganje (drugim ljudima i bićima u cjelini) u bilo kojem smislu. Prema tome, i bilo kakva socijalna politika također nema nikakvo utemeljenje u stvarnosti. A ako ćemo na stvari tako gledati, onda tzv. “desne ideje” (i “ideologije”) nisu ni postojale! Fašizam, nacionalizam, i ako baš hoćete – kapitalizam, racionalizirani su aspekti ljudske prirode kao volje za moć; “izracionalizirani nagoni” koji su nam uvijek dolazili – “odozdo”.

148.

Ako su “lijeve ideje” bile ideje koje su se otrgnule vlasti nagona, “desne” to nikada nisu učinile. I tko je pobijedio? Nisu to ideje bilo kojeg predznaka, nego ona ista “neprosvijećena životinja” u čovjeku. “Postideološko” doba vraća nas korak unatrag u duhovnom razvoju, dok u povijesnom smislu čini korak naprijed – ono navješćuje novo povijesno razdoblje kojemu, sa svom užasnutošću slobodnih duhova, dajemo naziv – “tehničko kameno doba”

 

DODATAK: U aktualnoj “ideološkoj” debati koja se ovih dana provlači medijskim prostorom između Slavoja Žižeka i Jordana Petersona, neki su razočarano ustvrdili da nitko nije pobijedio. Zar je trebao? Ta nije li u samom načinu predstavljanja ovog događaja razvidno da narod više ne zanimaju ideje koje netko podastire nego svojevrsni “fight mislima” koji se trebao dogoditi, a koji je “nedopustivo izostao”… Sve to naši mediji vrlo dobro znaju, pa su događaj tako i predstavili. Jedan argument više da smo duboko zakoračili u doba kojemu je lako prišiti “epitet” – postideološko, a ovoga puta čak i bez navodnih znakova…

7 komentara »

  1. Letindor said,

    Ako je lijevo, i skrenulo je, kao i desno. Može li pravo? I socijalno znači da je tu svedeno, ja tebi i ti meni, uniženo makar za Nebo. I da li je svijet nam cilj? Ko zna? Može biti da je odraz dublje greške pojedinca i matice, kolektiva. Da kako, ima greška jer može i bolje. Možda može i idealno, ideološki kratko traje. A neoliberali bi uništili svaku vrstu vladavine i autoriteta, da, sem novca i zdrave pameti. Zdrav razum i filosofija i nemaju mnogo zajedničkog, čini mi se, istoga pravca a suprotnog smjera Kad promijeni čovjek sebe promijeniće tada i svijet pa, naprijed kroz sebe u viši Um do Srca i tu smo. Osvješten može da voli. Drugi već tlače. Dok nije Centar u smislu Svijesti čovjek je sebi čak neprijatelj. Drugi kao stranac. Kako vladati umski nadRAZumom nad djecom svojom, bez ljubavi kako roditeljske. Ljubav i drži što ostade od ukupnog svijeta. Vidljiv nam je samo feedback. Živio Pustopoljac, u Pustinji se, izgleda, i najbolje uči.

    • Magičar said,

      Eto, tebe @Letindore, ponovno nama u Pustopoljini! “Osvješten može da voli.” – tko bi ovome mogao što dodati? 🙂

  2. caninho said,

    Jako se mogu poistovjetiti s ovim što govoriš. Nisam baš neki rođeni ljevičar (naprotiv moj bekgraund je desničarski to znaš) već priučeni – i baš mi lijepo zvuči kad kažeš da ne postoje “desne ideje” već je to samo ljudska životinjska priroda-čisti nagoni. Međutim onda si razmišljam – pa zar nije marksizam čista materijalistička ideologija? Tamo nema ništa “odozgo” niti duhovno – bar ne u originalnim postavkama. I baš u svijetlu toga i tvog spominjanja filozofskog boks meča “Žižek – Peterson”, Peterson ti tvrdi da je postmodernizam zapravo zakrabuljeni marksizam!? Istina na toj tvrdnji ga je Žižek bacio u prvi nokdaun sa jednim oštrim aperkatom u obliku pitanja – ali nećemo sad otkrivat detalje da ne bi ljudima koji žele taj spektakl naknadno pogledati pokvarili užitak. 😊

    • Magičar said,

      “pa zar nije marksizam čista materijalistička ideologija?” – jest, brate @caninho, ali po shvaćanju “kolektiviteta” Marks je bio nadahnut “odozgo”, a ne “odozdo”. “Radničke klase” nikada nije bilo u stvarnosti, kao uostalom i “društva” u cjelini, a upravo na njima on je izgradio kompletni marksizam. Zbog toga danas više nema solidarnosti, altruizma i svih drugih društvenih vrijednosti… Stvarnost je uvijek bio i ostao pojedinac, a većina njih je danas dodatno amerikanizirana i neoliberalizirana, pa ih američki pisac John Steinback s pravom može nazvati – “neuspjelim milijarderima” 🙂 (a što si mi sam jednom natuknuo prenoseći riječi američkog pisca)
      A po pitanju boks-meča “Žižek-Peterson”, dakle, ipak je bilo vatre? Samo što novinari, a onda s njima i narod, to jednostavno nisu primijetili… Eto, koliko su zapravo zainteresirani za ideje… 🙂

  3. Letindor said,

    Ima Polja pa da dodam još nešto kao i Šiler Hegelu na kraju ,,Fenomenologije”:

    Inače i materiji prethodi nešto, a to nešto može biti odozgo iz npr. ,,procesa” (ružna riječ) kog makar zvali i ,,veliki prasak”. Neki filosofi to vide i kao eksploziju suprotnog smjera (imploziju), kao prikupljanje il’ sažimanje tog nečeg prozračnog u nešto niže u svijesti, u gustu tvar. I nastaje vrijeme, brda i doline, letindorije i pustopoljine iz Bogatog Ništa kao najveće Punine, po Hajdegeru (Hegelu je bilo prazno). Beskraj kao najveću Blizinu je najteže dostići i Hajdegeru, ljudi putuju, bježe, obiđu cijeli (ne Cijelinu) svijet i opet ništa.

    Htjedoh reći i materijalizam sav nadahnut je odozgo ili iznutra ako taj materijalizam ima svoj početak u nečem prethodećem označenom kao praznini. I neozbiljan materijalizam je dobra metafora, istorija dobra alegorija, a sami po sebi uzeti oni su oboje nebitni. Bitak Jeste. Bitne stvari traži filosof, a to već nisu stvari, kao Kantova ,,stvar po sebi”. To što imamo u svijetu i u istoriji je nešto priručno po Hajdegeru. Ontičko, ne ontološko. Ovo zadnje ima Logos, bilo Heraklitov ili pak hrišćanski no velika je ,,Stvar”. Po Sebi. Svijet dok gledamo vidimo i šta smo dužni tom Beskraju, sebi i drugima … nekome dug se smanjuje a nekom povećava, kako kad i kako gdje no, ima i Tajne, što priznaju i najviši umovi. Čak Hegel kaže da bez Srca tu ne ide, ni najveći Um. Fenomenologiju Duha završava on Šilerovim stihovima iz pjesme ,,Prijateljstvo“:

    iz pehara ovoga Carstva Duhova
    pjenuša se u Njemu Njegova Beskonačnost.

    Dakle, ni Hegel nije skroz načisto. Pozdrav.

    • Magičar said,

      Tvoja želja – moja zapovijed, dragi @Letindore! Moguće da “materijalizam sav nadahnut je odozgo” jer je i realizam samo jedan od naših kognitivnih modela… i slažem se da je riječ “proces” ružna… 🙂 ali sada sam u toj nekoj fazi da sve promišljam kao proces… A ne znači i da iz nje jednoga dana neću izaći! Na kraju krajeva, mislim da u pogledu neke krajnje spoznaje i dalje ništa ne znamo, ako to odgovara ovome tvome kad na kraju kažeš da “ni Hegel nije skroz načisto”! 🙂

  4. […] u skladu s Paićevim seciranjem naše “digitalnosti”, a u misaonom smislu “postideološkoga” Warkovskog duha, mogu tek najaviti da je preostala objava još samo jednog posta na ovom blogu prije njegova […]


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: