Studeni 2014.

Vedrina duha za dvadeset i prvo stoljeće

Posted in KNJIŽEVNOST - PROZA, PALMER, The Dream of Perptual Motion tagged , , , , u 11:52 am autora/ice Magičar

Dexter Palmer: THE DREAM OF PERPETUAL MOTION

“…riječi nisu ideje nego samo tintni znakovi, zvukovi nisu ništa drugo do valovi… jezik nije nešto definitivno i izvjesno, već u sebi nosi beskonačne mogućnosti; bez utješne iluzije smislenog reda [prisiljeni smo] buljiti u lice besmislenog nereda; bez osjećaja točno određenog značenja, nalazimo se zatrpanima svim stvarima koje riječi mogu značiti.”

Citat pripada, meni (i Wikipediji), potpuno nepoznatu piscu, stanovitom Dexteru Palmeru, kojim sam, eto, barem neko vrijeme poželio započinjati dane u svojemu životu… Ako negdje u Sjedinjenim Američkim Državama živi barem jedan ‘deridijanac’ poput nas, onda je Dexter Palmer danas, pored Richarda Rortyja nekad, njegov najizgledniji kandidat. Čitajući ovaj odlomak, s mišlju na djelo francuskog filozofa, vrlo brzo shvatite da nije sve tako crno u pogledu jezika, čovjeka i njihovih sudbina u okrilju prirode. Pogotovo nakon onoga dijela u kojem se spominju ‘beskonačne mogućnosti’ koji vas nadahnjuje svojim neizmjernim potencijalom. Govorite to sebi s prvim naznakama ‘dvadesetprvostoljetne’ vedrine jer ako nešto želite – to su beskonačne mogućnosti. Pritom, volja za moć u vama pritajeno šišti od ugode i usprkos vaših ‘dobrih’ i opominjućih, svjesnih misli. Tako je to, mogućnost beskonačnih mogućnosti platili smo cijenom vječne neodređenosti, sakralne dvosmislenosti u jeziku, pa što!

Zato predlažem da odlomak Dextera Palmera i vi, barem neko vrijeme, ponavljate poput mantre; možete to činiti prije ili za vrijeme tjelovježbe, ali svakako prije doručka, prije onog trenutka u kojem ćete u svoj tanjur istresti hrpu kukuruznih pahuljica i zaliti ih tekućim jogurtom; svakako to učinite i prije nego što vam životni partner naloži nešto u vezi praktičnih stvari vezanih uz vođenje običnog života – da odete kupiti kruh ili bacite smeće, a pogotovo to obavite prije no što vas ‘pojede’ rijeka ljudi na ulici, ljudi poput vas – začuđenih životom, koji su ga spremni neprestano propitivati – ali koji su to zaboravili i vjerojatno se, dok je neoliberalizma, više toga neće sjetiti… A pogotovo to učinite prije no što vam na misao padne ona, sada već svakodnevna, pogubna misao da je bolje da se niste ni rodili kad niste u stanju razrezati tu lažnu opnu stvarnosti koju vam nameće poslovična laž društva (ne samo neolibelarističkog!) koja, iz dana u dan, oko vas raste, a kako biste ugledali pravu stvarnost za koju vjerujete da je skrivena ispod nje…

Manje pogibeljno i manje dramatično, želim vas zapitati: jeste li ikada razmišljali o tome što stvarno želite u svom životu? Ogolite stvar, ne mislite na bogatstvo, ljubav, sreću, moć i slične nestvarne ideje; ako mi dopustite, evo kako bih ja formulirao tu vašu želju: jednostavno, želite utjecati na stvari izvan sebe… želite pronaći odraz vas samih, vaših ruku i vaših razmišljanja u vašoj okolini. Da se razumijemo, to nimalo nije nezdrav, tašt osjećaj! Želite ostaviti traga u svijetu oko sebe, u prirodi, ljudskim dušama s kojima dolazite u doticaj, drugim riječima, ne želite živjeti samo u sebi… i u tome nema ništa loše.

Ono što čovjek najprije želi, dakle, nije moć, kako je to mislio Nietzsche, već to da može utjecati na stvari izvan sebe… na bilo koji način utjecati… recimo, od skupljenih hranjivih namirnica skuhati neko ukusno jelo, ili svojim razmišljanjima zadiviti prijatelje i druge ljude, naučiti svirati klavir, svirati ga za sebe i uživati, svirati ga pred drugima i uživati… Ne možete živjeti samo u sebi. Tek u kasnijoj fazi svjesnog razmišljanja i osvještavanja, nakon ‘uvida u sve svoje snage i slabosti’, ova želja se izvitoperuje i postaje čisto stremljenje k moći koje se sada lako prepoznaje kroz želju za posjedovanjem materijalnih dobara, novca, slave, političkog utjecaja u društvu i čega sve ne.

Neki selfhelp autori vašu želju dovest će u vezu sa željom za prihvaćanjem (od ljudi ili društva), ali i tu se radi o pogrešnom tumačenju vaše izvorne želje. Ne želite ništa od toga – ne želite biti prihvaćeni od društva, niti ga pokoriti – želite jednostavno i prosto utjecati na stvari izvan sebe, u svakom trenutku utjecati, i ništa od toga zadržavati; to i samo to neopisivo vas usrećuje…

Isto tako, shvaćate  da vaš utjecaj povlači utjecaj drugoga na vas, da svoj utjecaj ne možete zadržati od pretvaranja u moć ako drugome ne dopustite da utječe na vas; to je ta vječna igra na kojoj mislimo graditi dvadesetprvostoljetnu vedrinu duha… mi ‘deridijanci’, s koje god strane ‘velike bare’ dolazili…

%d bloggers like this: