Vilém Flusser: DIGITALNI PRIVID
(iz Europskog glasnika, br. 17)
U početku novog vijeka tražilo se nešto što ne obmanjuje i vladalo je mišljenje da se to pronašlo u jasnom, razgovijetnom i discipliniranom brojevnom mišljenju. Onda se javila sumnja da znanost brojčani kod samo projicira prema van, dakle da pretpostavljeni prirodni zakoni otprilike predstavljaju jednadžbe koje su zadane prirodi. Još kasnije javila se još dublja sumnja, nije li cijeli svemir, počevši s velikim praskom pa sve do toplinske smrti sa svim svojim poljima i relacijama projekcija koju kalkulacijsko mišljenje „eksperimentalno“ vraća. Naposljetku, kompjutori sad pokazuju da na taj način ne možemo projicirati i povratiti samo taj jedan svemir, nego samovoljno mnogo njih. Ukratko, naš je spoznajni, a s njime i egzistencijalni problem u tome da se pitamo ne bi li uopće sve, uključujući i nas same, trebalo razumjeti kao digitalni privid.
… ako je sve digitalni privid… onda je riječ privid ostala bez značenja… pojam „realno“ relativizira [se] u smislu da je nešto realnije što je razasutost gušća…
Mi nismo više subjekti danoga, objektivnog svijeta, nego projekti alternativnih svjetova. Iz podložnog subjektivnog položaja uspravili smo se u projekciju. Postajemo odrasli. Znamo da sanjamo.
Mi… moramo sad predmete oko nas, ali i našu vlastitost, koja se prije nazivala duhom, dušom ili jednostavno identitetom, prozreti kao točkaste komputacije.
Pustolovina postajanja čovjekom ušla je s nama u novu fazu. To se najjasnije pokazuje u činjenici da više ne možemo razlikovati istinu od privida, odnosno znanost od umjetnosti.
O Duhu i njegovim Moćima 
Pustolovina postajanja čovjekom | O Duhu i njegovim Moćima... said,
Veljača 2013. u 3:17 pm
[…] Flusser: DIGITALNI PRIVID (Europski glasnik br. […]