Svibanj 2012.

Pamtimo li razloge svojih mišljenja?

Posted in FILOZOFIJA, Ili-ili, KIERKEGAARD tagged u 10:36 pm autora/ice Magičar

Søren Kierkegaard: ILI-ILI

Søren Kierkegaard, taj neobični ‘filozof-kršćanin’, prethodnik egzistencijalizma, koji uopće „nema strpljenja za život“, došao nam je u posjet. On i njegove pomalo uvrnute rečenice/misli. Doista, neobično je da netko sredinom devetnaestog stoljeća (već) piše na ovaj način:

Kako je užasna dosada… užasno dosadna! Ne znam jači izraz koji bi bio istinitiji jer samo isto spoznaje isto. O, kada bi bilo nekog boljeg, jačeg izraza, bilo bi ipak još nekog kretanja! A ja ležim dokon; jedina stvar koju vidim, to je praznina, jedina stvar u kojoj se krećem, to je praznina. Čak ne patim od bolova… Mene je čak bol prestao da okrepljuje.

Uh, samo da tetku ne probudi. To devetnaesto stoljeće čini je mrzovoljnom preko svake mjere, uvijek je za nešto „modernije“, pa makar to bila i nekakva apstraktna umjetnost sastavljena od najnerazumljivijih šara i oblika, samo joj nemojte pod nos turati tu goetheovsku romantiku, viktorijanski stil ili zaprepašćujuće naivni zanos za razvoj znanosti toga doba. Ipak, nisam siguran da bi devetnaesto stoljeće prepoznala u rečenicama ovog danskog filozofa.

Od danas, odlučio sam Kolu Duha Svijeta prići sustavno. Sve tajne koje nosi u sebi izvući na sunce, jednu po jednu. Zbog toga sam se i započeo sustavno pripremati. Ustao sam se rano, oko šest. Tetka je još spavala; ona i njene lončanice u prozoru. Zapravo, čini mi se da je u snu nekoliko posljednjih mjeseci. U posljednje vrijeme, rijetko sam tu, u prostoriji s Kolom Duha Svijeta. Vjerojatno će se sada iznenaditi kad me ugleda u učenjačkoj pozi, u plavoj kuti, i radnom raspoloženju. Ali valja mi istražiti to Kolo. Valja mi istražiti razloge svojih mišljenja. Osjećam se poput starog dobrog Fausta. Ali kao što ni Zarathustra nije bio vičan pamćenju razloga svojih mišljenja tvrdeći da čovjek u tom slučaju mora biti pravo bure pamćenja kako bi ih mogao sve popamtiti, tako se ni ekscentrični Danac nije pokazao ništa boljim. U svom možda i ponajboljem djelu Ili-ili koje kao da predstavlja  jedan od najprofinjenijih načina razdiranja ljudske duše, piše:

Neka me pitaju što hoće samo ne za razloge. Oprašta se mladoj djevojci kada ne može navesti razlog; kaže se da ona živi osjećanjima. Drukčije stoji sa mnom. Uopće imam toliko mnogo i među sobom duboko oprečnih razloga da stoga ne mogu da navedem nijedan razlog…

Poslije izvjesnog vremena češće mi se događa da potpuno zaboravim kakve sam razloge imao da postupim ovako ili onako, i to ne samo u sitnim stvarima već i pri najpresudnijim koracima. Ako se onda opet sjetim razloga, izgleda mi ponekad tako čudan da sam ne želim povjerovati da je to bio razlog… Razlog je uopće čudna stvar; ako gledam na njega sa svom svojom strašću, izrasta on do ogromne nužnosti koja može pokrenuti nebo i zemlju; ako mi nedostaje ta strast, gledam na njega s prezirom.

Nedavno sam razmišljao duže o tome, kakav je ustvari bio razlog da napustim svoje mjesto pomoćnog nastavnika. Kada sada o tome mislim, izgleda mi da sam to učinio zato što mi je upravo takvo stanovište odgovaralo. Danas mi je postalo jasno: razlog je bio upravo taj što sam morao smatrati da je to mjesto bilo kao poručeno za mene. Da sam, dakle, ostao na svom poslu, sve bih izgubio, a ništa ne bih dobio. I zato sam smatrao ispravnim da napustim to svoje mjesto i da potražim zaposlenje u putujućoj kazališnoj trupi, jer za to nisam raspolagao nikakvim darom i tako sam imao sve da dobijem.

Tetka je sada već budna. Prilazi mi.
– Pa gdje si ti, pobogu, nema te jednu cijelu malu vječnost. Što to imaš?
Pod nos joj poturam sljedeću rečenicu filozofa-neženje:

Ako se oženiš, kajat ćeš se; ako se ne oženiš, isto ćeš se kajati; ako se oženiš ili ne oženiš, kajat ćeš se i zbog jednog i zbog drugog; ili ćeš se oženiti ili se nećeš oženiti, kajat ćeš se zbog obe stvari… U tome se, gospodo, sadrži sva životna mudrost.

– E, taj je pametan! – reče suho tetka jednom dobro uzdahnuvši – Ne bih voljela da sam bila u koži njegove bivše zaručnice.
– Regine Olsen?
– Znaš da mi nije stalo do pamćenja imena. Ali tako se danas razmišlja kako je razmišljao taj Kijerkega… ili kako već! Vidiš, napokon si započeo živjeti u sadašnjosti…
– Ali tetka, to je devetnaeststoljetna misao… prešao sam te. – uzvratih kroz smiješak.
– Znaš što?! – povika tetka snebivo – Ako te ja dohvatim… – tek je stigla kiselo dometnuti, i potom se udaljiti .

Ali, sve u svemu, ostala je dobro raspoložena, i što je najvažnije – opet je budna. Søren Kierkegaard bio je taj koji ju je, eto, probudio kao i mene, uostalom – iz „dogmatskog drijemeža“…

CITATI (FILOZOFI) >> Søren Kierkegaard: ILI-ILI

%d bloggers like this: