Søren Kierkegaard: ILI-ILI
prijevod Milan Tabaković (Sarajevo: Veselin Masleša, 1990) (citiranje odnosno prepisivanje (ne)namjerno miješa ijekavicu i ekavicu)Diapsalmata
- Uopće nemam strpljenja za život…
- Od svih smiješnih stvari izgleda mi najsmješnija da budem žustar u svjetovnim stvarima, da budem čovjek koji brzo jedući brzo radi.Zato kada vidim muvu kako seda na nos takvog zaposlenog čovjeka u presudnom trenutku ili kako ga uprskaju kola koja ga pretiču, ili kako se pokretni most pred njim diže ili kako mu kamen pada na glavu sa krova i ubija ga, smijem se od srca.
- Neka me pitaju što hoće samo ne za razloge.Oprašta se mladoj djevojci kada ne može navesti razlog; kaže se da ona živi osjećanjima. Drukčije stoji sa mnom. Uopće imam toliko mnogo i među sobom duboko oprečnih razloga da stoga ne mogu da navedem nijedan razlog…
- Treba biti zagonetan, ne samo za druge već i za samoga sebe. Ispitujem sebe. Ako me to umori, popušim cigaretu da ubijem vrijeme i mislim: ko zna, šta je Gospod bog u stvari mislio kada me je stvarao ili šta još od mene hoće da stvori.
- Šta uopće predstavlja ovaj život?
- Ako podjelimo ljude u dvije velike klase, možemo reći da jedni rade da bi živjeli, a drugi ne moraju (ni) to da čine. Ali raditi da bi se živjelo, ne može biti smisao života. To bi bila proturječnost budući da bi stvaranje uslova za život trebalo da bude odgovor na pitanje nužno uslovljeno tim životom. Život ostalih uopće nema drugi smisao sem ovoga da uništava ove uslove.
- Izgleda mi da sam… predodređen da moram propatiti sva raspoloženja i prikupiti iskustva u svim pravcima.
- Za mene nema ničeg opasnijeg od sjećanja.
- Ako neko uopće treba da vodi dnevnik, morao bih to biti ja kako bih malo pomogao svome pamćenju. Poslije izvjesnog vremena češće mi se događa da potpuno zaboravim kakve sam razloge imao da postupim ovako ili onako, i to ne samo u sitnim stvarima već i pri najpresudnijim koracima. Ako se onda opet sjetim razloga, izgleda mi ponekad tako čudan da sam ne želim povjerovati da je to bio razlog… Razlog je uopće čudna stvar; ako gledam na njega sa svom svojom strašću, izrasta on do ogromne nužnosti koja može pokrenuti nebo i zemlju; ako mi nedostaje ta strast, gledam na njega sa prezirom.
- Nedavno sam razmišljao duže o tome, kakav je ustvari bio razlog da napustim svoje mjesto pomoćnog nastavnika. Kada sada o tome mislim, izgleda mi da sam to učinio zato što mi je upravo takvo stanovište odgovaralo. Danas mi je postalo jasno: razlog je bio upravo taj što sam morao smatrati da je to mjesto bilo kao poručeno za mene. Da sam, dakle, ostao na svom poslu, sve bih izgubio, a ništa ne bih dobio. I zato sam smatrao ispravnim da napustim to svoje mjesto i da potražim zaposlenje u putujućoj pozorišnoj trupi, jer za to nisam raspolagao nikakvim darom i tako sam imao sve da dobijem.
- Kako je užasna dosada; užasno dosadna! Ne znam jači izraz koji bi bio istinitiji jer samo isto spoznaje isto. O, kada bi bilo nekog boljeg, jačeg izraza, bilo bi ipak još nekog kretanja! A ja ležim dokon; jedina stvar koju vidim, to je praznina, jedina stvar u kojoj se krećem, to je praznina. Čak ne patim od bolova… Mene je čak bol prestao da okrepljuje.
Ili – ili : ekstatično predavanje
- Ako se oženiš, kajaćeš se; ako se ne oženiš, isto ćeš se kajati; ako se oženiš ili ne oženiš, kajaćeš se i zbog jednog i zbog drugog; ili ćeš se oženiti ili se nećeš oženiti, kajaćeš se zbog obe stvari… U tome se, gospodo, sadrži sva životna mudrost.
Plodored
- Svi su ljudi dosadni… Oni koji drugima dosađuju jesu plebs, gomila, bezbrojna povorka ljudi uopšte; oni kojima je dosadno jesu izabranici, plemeniti; veoma je čudno da oni kojima nije dosadno zabavljaju druge. Oni kojima nije dosadno jesu, uopšte uzev, oni koji u ovom ili onom smislu imaju mnogo posla na ovom svetu, ali su baš zato ti najdosadniji, najnepodnošljiviji… Drugi soj ljudi, otmeni ljudi, jesu oni kojima je dosadno. Kao što sam već primetio, oni obično zabavljaju druge, na izvestan spoljni način oni katkad zabavljaju puk, i u dubljem smislu oni zabavljaju posvećene. Što se temeljitije dosađuju, utoliko su moćnija sredstva razonode za ove poslednje…
- Reći da se ona (dosada) može ukloniti radom, nejasno je i zbrkano; jer je rad, naravno, može ukloniti zato što je to njegova suprotnost, ali dosada se ne može ukloniti, što vidimo i po tome da su najhitriji radnici, koji zuje kao insekti, najdosadniji
- Tek kada odbacimo nadu počinjemo umetnički živeti; dok se nadamo, ne možemo se ograničiti… Ničemu se ne čuditi zato je stvarna životna mudrost. Nijedan životni moment ne sme za čoveka imati veći značaj nego da svakog trenutka, kad hoće, može zaboraviti; svaki pojedinačni moment mora, s druge strane, imati toliko značenja za čoveka da ga se svakog trenutka može setiti.
- Držimo od početka krmu zadovoljstva u svojim rukama; ne dižimo prilikom svake odluke odmah sva jedra; predajmo se sa izvesnim nepoverenjem…
- Pririoda je zato toliko velika, što je zaboravila da je bila haos…
- Čuvajmo se,… prijateljstva… Prijatelj nije to što filosofija naziva nužnim drugim, nego suvišni treći… … jedan čovek drugomu čoveku može stajati samo na putu.
- Nikada ne stupajmo u brak!… Moramo se uvek čuvati da vodimo život u kojem rizikujemo da zavisimo od drugih…. jer žena jeste i ostaće muškarčeva propast, čim sa njom stupi u trajan odnos. … Kada se dva bića zaljube jedno u drugo i naslućuju da su određeni jedno za drugo, onda treba imati hrabrosti da se stvar prekine; jer, nastavljanjem, sve se samo gubi a ništa se ne dobija.
- Ne prihvatajmo nikada neki poziv… isto tako moramo se stalno menjati… u tu svrhu, nužno, moramo imati raspoloženja u svojoj vlasti... Mi moramo uvek pomalo i predviđati raspoložanje.
- Kada se osetljivi ljudi, koji su kao takvi krajnje dosadni, naljute, oni često postaju zabavni.Naročito je zadirkivanje izvanredno sredstvo istraživanja.
- Čitava tajna se nalazi u samovolji… čitamo treći deo neke knjige.To nam pruža uživanje potpuno različito od onog kojeg je pisac namenio publici. Uživamo nešto sasvim slučajno… Nešto slučajno činimo apsolutnim, i kao takvo predmetom apsolutnog obožavanja.Što doslednije znamo da se pridržavamo svog proizvoljnog stava, utoliko kombinacije postaju zabavnije.
- Proizvoljnost unutar čoveka nalazi se u skladu sa slučajnošću van čoveka.
Pamtimo li razloge svojih mišljenja? « O Duhu i njegovim Moćima… said,
Svibanj 2012. u 10:58 pm
[…] Søren Kierkegaard: ILI-ILI […]