Friedrich Nietzsche: PABIRCI IZ NIETZSCHEOVE OSTAVŠTINE

Iz UVOD U NIETZSCHEA / priredio i preveo Šime Vranić /1980

O INDIVIDUALNOSTI

Glavna misao! Ne obmanjuje nas, individue [Ega, u našem čitanju], priroda i ne nastoji oko svojih svrha varajući nas: nego individue [uređuju] sav svoj tubitak prema [individualnoj], to znači pogrešnoj mjeri… A zapravo nema [individualnih] istina, nego sve same [individualne] zablude – individiuum sâm je jedna zabluda.

Mi smo pupoljci na jednom stablu, – što mi znamo o tom što u interesu stabla može iz nas biti! Ali mi imamo jednu svijest kao da bismo mi htjeli i trebali sve biti, jedna maštarija o ‘Ja’ i svem tom ‘Ne-Ja’. Prestanimo ćutjeti se kao takav fantastički ego! Postepeno naučimo da odbacimo tobožnji individuum! Otkrijemo zablude ega! Uvidimo da je egoizam zabluda! I nemojmo za suprotak smatrati altruizam! To bi bila ljubav prema inim tobožnjim individuama. Ne! Van nad ‘mene’ i ‘tebe’! Osjećajmo kosmički!

Opisati povid jastvenog osjećaja… Pokazati kako glavni napredak morala ne leži u pojmu ‘Ne-Ja i Ja’, nego u oštrijem shvaćanju onog istinitog u inima i u meni i u prirodi, dakle, ono htijenje posjedovanja sve više [oslobađati] od privida posjeda, od izmišljenih [posjedovanja], jastveni osjećaj očistiti dakle od sebeprevare…

Jastveni osjećaj preobličiti! Osobnu sklonost oslabiti! Oko naviknuti na zbiljnost stvari! Od osoba kolikogod je moguće zasad abstrahirati! Kakve to učinke mora imati! Nastojati ovladati stvarima i tako zadovoljiti svoje htijenje posjedovanja! Ne htjeti posjedovati ljude! – No ne znači li to takodjer individue slabiti? To znači stvoriti nešto novo: ne ego i ne tu i ne omnes! […] Pustiti da nas posjeduju stvari  (ne osobe) i to što je moguće objam pravih stvari! Pričekati što će odatle izrasti: mi smo za stvari oranica! Iz nas treba da izrastu slike tubitka: i mi trebamo tako biti kako nas ta plodnost sili da budemo: naše sklonosti, nesklonosti su ona oranica koja ima takove plodove donijeti. Slike tubitka su ono Najvažnije što dosad bijaše – one vladaju čovječanstvom.
VJEČITI POVRATAK

Nekada se mislilo da beskonačnoj djelatnosti u vremenu pripada jedna beskonačna sila, koja nikakvom potrošnjom ne biva iscrpljena. Sad se silu [energiju] misli vazda jednakom, i ona više ne potrebuje biti beskonačno velika. Ona je vječito djelatna, no ona više ne može stvoriti beskonačno mnogo slučajeva, ona se mora ponavljati: to je moj zaključak.

Svo se bivanje giba u ponavljanju jednog odredjenog broja savršeno jednakih stanja.

Kad bi svijet bio vječito novi bivajući, bio bi on time postavljen kao nešto u sebi Čudesno i Slobodno – Sebestvaralački-Božansko. Vječito bivanje-novim pretpostavlja: da sila samu sebe samovoljno povećava, da ona ne samo da ima namjeru nego i sredstva da sebe samu sačuva od ponavljanja, od toga da dospije natrag u neku staru formu, – … ili nesposobnost da dospije u jednako stanje: to bi značilo da količina sile nije nešto čvrsto a isto tako [osobine] sile. Nešto ne-čvrsto sile, nešto undulatorno nama je posve nezamislivo.

Nije najprije bio jedan [kaos] pa potom, malo-pomalo, jedno harmoničnije i konačno jedno čvrsto kružno kretanje sila: dapače, sve je vječno, nepostalo: ako je bilo nekog [kaosa] sila, bio je i [kaos] vječit i vraćao se je u svakom prstenu. Kružni tok nije ništa postalo, on je prazakon, kao što je količina sile prazakon, bez iznimke i prestupa. Svo je bivanje unutar kružnoga toka i količine sile.

Čuvajmo se vjerovanja da [univerzum] ima [tendenciju] dosegnuti izvidne forme, da ona hoće biti ljepšom, savršenijom, kompliciranijom! Sve je to [antropomorfizam]! … […] …

Sve se je vratilo: Sirius i pauk i tvoje misli u ovom času i ova tvoja misao da se sve vraća.

Europska forma [budizma]: energija znanja i sile sili na jedno takovo vjerovanje. To je najznanstvenija od svih mogućih hypoteza. Mi niječemo krajnje ciljeve: kad bi [čovjek] imao cilj morao bi on biti [dosegnut].

Sad se poima da se tu teži za jednim [panteizmom]: jer, sve „savršeno, božanski, vječno“ sili isto tako na vjerovanje u vječiti povratak. … […] … Pa, u osnovi, prevladan je samo moralski bog. Ima li smisla zamisliti sebi jednoga boga „onostrano od Dobrog i Zlog“? … Da li mi udaljujemo predstavu svrhe iz procesa i usprkos tomu proces [potvrđujemo]? – To bi bio slučaj kad bi unutar [tog] procesa bilo u svakom trenu nešto dosegnuto – i uvijek ono Jednako.

Nesmrtan je trenutak u kojem sam rodio povratak. Radi tog trenutka podnosim ja povratak.

 

SLOBODNI DUH

Deset zapovidi slobodnoga duha.

Narode niti voli niti mrzi.
Ne bavi se politikom.
Ne budi bogat a ni prosjak.
Slavnima i utjecajnima uklanjaj se s puta.
Ženu uzimaj iz nekog inog naroda a ne iz vlastitog.
Tvoju djecu nek tvoji prijatelji odgajaju.
Nikakvoj se crkvenoj ceremoniji ne podvrgavaj.
Ne žali se zbog kakva prestupa nego zato učini neko dobro djelo više.
Da bi istinu mogao govoriti, prednuj exil.
Ne priječi svijet spram tebe niti sebe spram svijeta.
VLADARI

Ako su Bližnji samo neka vrsta naših osjećanja: tad je, prema tome, vladavina sam neka vrsta sebeovladanja: a volja da se bude gospodar jednaka je najvećem svlada[va]nju vlastitog straha i sućuti, i pretvaranje drugoga u našu funkciju, – dakle uspostava jednog organizma.

U natjecanju za vlast pozvati upravo one koji se rado skrivaju i htjeli bi živjeti za se.

Biti-stvaralac i dobrota nijesu suprotci, nego jedno te isto, ali s dalekom ili bližom perspektivom.
ZAJEDNICA SLOBODNIH POJEDINACA

Cijela se povid odigrava u sve manje glava. No gubitak vjere osjećaju svi ostali – … slijedi: nestanak straha, autoriteta, povjerenja, živi se za trenutak, za najgrublje ciljeve, za ono što je najočevidnije: priprema se jedan obrnuti pokret… Iskušavanje i experimentiranje, jedan osjećaj neodgovornosti, uživanje u anarhiji!..

Jedan prostiji soj ljudi dobiva vlast (umjesto noblesse ili svećenstva): prvo trgovci, potom radnici. Masa nastupa kao vladalac: individum se mora masi ulagati. – No još uvijek se [rađaju takvi] koji bi u ranija vremena pripadali vladajućoj klassi svećenstva, plemstva, mislilaca. Sad promatraju uništenje religije i metafyzike, noblesse i individualnog značenja. To su kasno[rođeni]. Oni sebi moraju značenje dati, cilj postaviti, da se ne bi loše osjećali. Laž i potajno bježanje natrag u Prevladano, daleko im bila služba u mračnim razvalinama hramova! … Oni su promatrači vremena i žive iza [događaja]. Vještuju se da sebe učine slobodnim od vremena i da ga samo razumiju, kao kakav orao koji nad njim leti. Ograničuju se na najveću neovisnost i ne žele biti [građani] i političari i posjednici. Oni iza svih [z]bivanja spremaju individue, odgajaju ih – čovječanstvu će možda biti nužni, kad mine prostački zanos anarhije. Fuj na one koji se sad nametljivo nude masi kao njezini spasitelji! Ili nacijama! Mi smo emigranti …

Istina je, mi vodimo porijeklo od vladalaca i svećenika: no upravo stoga veoma poštujemo naše pre[t]ke što su… sami sebe prevladali… Što nas dakle tiču vladari i svećenici današnjice, koji moraju i hoće da žive kroz sebeprevaru!

5 komentara »

  1. […] Friedrich Nietzsche: UVOD U NIETZSCHEA / PABIRCI IZ NIETZSCHEOVE OSTAVŠTINE […]

  2. […] Friedrich Nietzsche: UVOD U NIETZSCHEA / PABIRCI IZ NIETZSCHEOVE OSTAVŠTINE […]

  3. […] Friedrich Nietzsche: UVOD U NIETZSCHEA / PABIRCI IZ NIETZSCHEOVE OSTAVŠTINE […]

  4. […] Nietzsche: UVOD U NIETZSCHEA / PABIRCI IZ NIETZSCHEOVE OSTAVŠTINE Radiohead: THE NUMBERS (A Moon Shaped […]

  5. […] Friedrich Nietzsche: UVOD U NIETZSCHEA / PABIRCI IZ NIETZSCHEOVE OSTAVŠTINE […]


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: