Rujan 2011.
Nagovor na misticizam
P. D. Ouspensky: TERTIUM ORGANUM
Koja stvarnost je na djelu, počeo sam se lagano pitati uključujući plinsku ringlu na koju ću uskoro pristavit džezvu za kavu.
Svako jutro kad otvorim oči
Ti Bože kroz mene svijet stvoriš
ili
Svako jutro kad otvorim oči
Ja kroz sebe svijet stvorim
Religiozni osjećaj i kvantna fizika u jednom. Danas sam odlučio forsirati opciju da svijeta nema dok ga ne stvorim svojim pogledom. I onda, tko ga stvara? Bog ili ja? Popit ću kavu i sredit misli. Tako je u mom životu. Potreban mi je jezik misli, potrebno mi je svakodnevno stavit na papir što mislim o životu.
U slučaju da Bog stvara ovaj svijet, svijet je svijet mogućnosti, pored danog postoji beskrajno toga ne-danog, svijet posjeduje svoju skrivenu stranu. Drugo rješenje, pak, okvirno nude znanosti. Kada jutrom otvorim oči sve mi je dano. Dio sam tog svijeta pa stoga i posjedujem oruđa spoznaje istog. Logika, matematika, fizika oruđa su koja stvaraju moj svijet. Skrivena strana tog svijeta može biti samo solipsizam odnosno vjerovanje da je svijet isključivo u mojoj glavi.
Uskoro voda u džezvi proključa, mičem je s ringle, ubacujem žličice kave i zakuhavam ju. Postupak koji naizgled nema ništa s mislima koje se u pozadini valjaju.
Ali zamisli da je svijet koji gledaš upravo takav, da ništa ne skriva, znanosti će kad tad uloviti njegovu posljednju tajnu. Vjeruješ u logiku, matematiku a ponajviše u jezik, a zašto, zato što nesvjesno vjeruješ da si Ti svijet stvorio. S druge strane, ako vjeruješ da je svijet koji trenutno gledaš samo jedan od beskonačnih trodimenzionalnih presjeka četvero-i-više dimenzionalnih tijela itd., da se previše ne zapetljavam, da svijet pored svoje vidljive posjeduje i onu nevidljivu stranu, udario si temelje svog istinskog božanskog osjećaja. Prema tom pogledu, uvjereni smo da postoji mnogo toga više od onog što nam je dano a za to onda mora biti netko odgovoran, pa eto Boga.
P. D. Ouspensky u svojoj knjizi TERTIUM ORGANUM sav se predao dokazivanju da je svijet koji gledamo samo presjek mnogo šireg svijeta, s četiri a moguće i više dimenzija, te je jasno da je uvjeren u samo djelomičnu danost svijeta našim čulima. To je i razumljivo, TERTIUM ORGANUM je mistička knjiga, per se, a misticizam se najlakše tumači kao vjerovanje u skrivenu stranu svijeta, u njegovu tek djelomičnu danost.
Kakva morate biti dušica pa da vas privlače ovakve mističke začkoljice? Pa ipak, TERTIUM ORGANUM morate pročitati ukoliko sebe držite nekom vrstom slobodnog duha ili barem „uzvišene razvaline“ u ovom kritičnom razdoblju ljudske povijesti.
Sistem više logike nazvao sam TERTIUM ORGANUM jer je to za nas treće oruđe ili treći zakon mišljenja nakon Aristotela i [Bacona]. Prvi je bio ORGANUM, drugi NOVUM ORGANUM.
TERTIUM ORGANUM, tako, označava višu logiku, prijelaz s aristotelovske logike tipa: A je A i A nije ne-A, na logiku tipa A je i A i ne-A, drugim riječima – A je Sve, Jedno. Aristotel i Bacon su svoju logiku zasadili na razlikovanju stvari u svijetu, Ouspensky svoju, pak, na nerazlikovanju – na iskonskom jedinstvu svijeta. U pozadini više logike nalazi se ono beskonačno koje je već nemoguće razumjeti.
Jednom drugom prilikom ću obraditi njegov briljantan dokaz o vremenu kao četvrtoj dimenziji prostora, a sada ću se još usredotočiti na njegove izjave o povezanosti religije, umjetnosti, filozofije i znanosti – krvnim žilama ovog bloga.
Organizirani oblici intelektualnog znanja su [znanost], utemeljena na [promatranju], računanju i iskustvu, i filozofija, zasnovana na spekulativnom načinu rasuđivanja i zaključivanja. [Organizirani] oblici emocionalnog znanja su religija i umjetnost.
Ovakvim izjavama Ouspensky kao da blagosilja sam ovaj blog. Nedostaje mu još jedino nekakav odnos prema književnosti, mislim se u sebi, ali škiljeći iz prve polovine 20. stoljeća doista nije mogao naslutiti kako će se stvari razvijati. Iako na nekoliko mjesta citira Dostojevskog ulogu književnosti kao poveznice sve četiri sestre duha – nije mogao pretpostaviti. Ubrzo, uz vidno razočarenje, čitam da je sve četiri sestre duha nazvao „oblicima spoznaje“. U redu. Svatko neka ima svoj vlastiti duhovni život i zagonetku stvarnosti neka prevodi u svoju vlastitu šemu. Međutim, Ouspensky ne staje na tome, u igru uvodi i neku vrstu intuitivne spoznaje. Bez imalo dlake na jeziku reći će da:
Cilj svake spoznaje jeste prijelaz u intuitivnu spoznaju.
Što bi bila sad ta intuitivna spoznaja, pitate se, pomalo ošamućeni logičkim akrobacijama pisca. E, trebate znati, intuitivna spoznaja je samo drugi naziv za misticizam! Misticizam kao intuitivna spoznaja je, po Ouspenskom, spoznaja skrivenog dijela svijeta kroz sustav više logike. Međutim kakva god to spoznaja bila i kakvim god se nepreciznim i dvosmislenim diskursom pisac služio da ju opiše, Ouspenskom se valja duboko nakloniti za sljedeću duboku misao:
U intuitivnoj spoznaji različiti oblici spoznaje – [znanost], filozofija, religija, umjetnost – stapaju se u jednu cjelinu, u onu teozofiju – mudrost bogova – kojoj čovječanstvo oduvijek teži.
Jedan ovakav zaključak može samo predstavljati vodu na moj mlin, slavodobitno pomislim, srčući kavu koju sam prethodno pažljivo izlio u šalicu, ubacio kockicu šećera i promiješao. Već sam spomenuo, TERTIUM ORGANUM je mistička knjiga, per se. Ali ne možemo se tek tako zanositi. Naš misticizam može biti ukorijenjen samo u racionalnosti, na zasadama dosadašnjeg čovjekovog duhovnog razvoja. Racionalni misticizam kao jednu od opcija čovjekovog duhovnog razvoja predviđa i Peter Sloterdijk kad se u svojoj knjizi Kritika ciničkog uma pita „da li posljednja integracijska ravnina prosvjetiteljstva mora biti neka vrst “racionalne mistike”“.
Vraćajući se na početak i pitajući se ponovno koja stvarnost je na djelu, možda opet nećemo znati odgovor. Možda ni Bog ni ja jednostavno ne postojimo, možda postoji jedan, a drugi ne postoji ili postoje oba? Misticizam je možda tek jednostavna sklonost takvim pitanjima i ništa više. Ne zamjerite ako vas nisam uspio nagovoriti na nj…
O Duhu i njegovim Moćima 
50eura said,
Rujan 2011. u 12:25 am
Isus na jednome mjestu kaže: “Slavim te, Oče, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima” (Mt 11,25).
Dakle,da bi neki potencijalni”nobelovac”(pretpostavljam ,vrlo umno biće!)dosegnuo najviši oblik spoznaje, sva svoja znanja i spoznaje mora sa sebe svući kao netko tko se ide tuširati, inače što mu preostaje-BESKONAČNO ŽONGLIRANJE MISAONIM STRUKTURAMA! (Maleni su ti tzv.”INTUITIVCI” )
Magičar said,
Listopad 2011. u 10:04 am
Dakle, ništa od misticizma u tvom slučaju, Zlatko. Baš pomislim kako upravo on daje mogućnost mudrim i umnim da osjete ono jednostavno božansko jer drugačije ne ide, kad ništa od toga. Religiozna istina se objavljuje samo “malenima”. Ne znam kakav je onda to osjećaj, nije li on onda sadržan samo u molitvi, nečemu što se samo mora naučit napamet ili?
Nije li pristup Bogu na način misticizma upravo namijenjen gordim nepokolebljivim dušicama kojima upravo treba ono Veliko a ne ono Malo svijeta?
sascha ein said,
Kolovoz 2015. u 2:59 am
molitva, čini mi se, nije učenje već je molitva kad ličnu volju podredimo opet ,Ličnoj, ali Višoj ili Božanskoj Volji. I ona je, valjda, izvorno naša Volja.
Mistikos na grčkom je bivati u Tišini, prebivati u Istini, Mistično je sjedinjenje Zemlje i Neba u nešto Treće, putem Erosa.
Sad, ko stvara Ja ili ja? Nebitno.
Mi imamo svoju skrivenu stranu, a strana uopšte ni nema tamo gdje je sve Jedno, ako je.
šturo je ovo o misticizmu, ljudski, i suviše ljudski … Hvala.
stari filosofi su u ovom mnogo dublje, koliko smo mi danas duboko u formalnoj logici i zdravom razumu. Različite dubine.
Magičar said,
Kolovoz 2015. u 10:35 pm
Imaš pravo, sascha ein, ‘stari’ su u ovome bili mnogo dublje nego mi sa svom svojom svjetlošću razuma, koja nas je na kraju i koštala… Ti povezuješ s misticizmom ‘svoju’ Tišinu, a ja, eto, ‘skrivenost pravog reda stvari’… Još se ne usudim, jednom zasvagda, misticizam povezati sa svojom intuicijom… Valjda to ostavljam za one vedre, staračke dane, ako ih ikada doživim… 🙂
saschaein said,
Kolovoz 2015. u 8:17 am
Ne bih rekao da je misticizam nešto objektivno, mislim pri tom na relaciju S-O, već je poput prebivanja u samom Biću, kao to ontos, Putevi su različiti ali svi vode Jednom.
I ne znam je li pravi pojam za ovo o čemu govorim,,intuicija”, jer mislio sam biti ono što već jesam, a da to nisam iz nekih još nepoznatih mi razloga, a sama Tišina je u stvari Blizina Sebi ili … ko zna kom ili čemu. Ništa posebno, reko’ da kažem koju. Hvala na trpljenju.
Magičar said,
Kolovoz 2015. u 9:36 pm
Naprotiv, @saschaein, ja sam tek zagrebao o misticizam… “mislio sam biti ono što već jesam, a da to nisam iz nekih još nepoznatih mi razloga”, da, tu je mistika već suvišna i možda nije ono što tražiš…
saschaein said,
Rujan 2015. u 7:37 am
ne tražim ja mistiku već tražim Sebe, a naravno trebaju sve nauke, logika, matematika, trebaju umjetnosti, religije, mišljenje i razumijevanje, treba niži pa i viši intelekt, treba Srce, itd. Ne treba svima sve jednako isto jer su nam pozicije međusobno pomjerene, ako se može govoriti o nekoj pomjerenosti.
Što se tiče mistike, koliko sam proučavao značenja pojmova, a možda i nisam najbolje, to je upravo sjedinjenje Zemlje i Neba u onom Trećem koje je novi kvalitet, s tim je u vezi prvenstveno grčki prvi bog Eros (mitski), uzeti treba u obzir dvoznačnost svih pojmova kod starih Grka pa i eros takođe ima i onaj niži, nama ovdje nezanimljiv, u smislu naslade. Dakle, sad govorim o Božanskim stvarima, s tim može imati veze i dijalektika u helenskom smislu pa i kantovski sintetički sudovi su takođe put do novog kvaliteta, itd. Ne znam koliko je Hegelova dijalektika tu punovažna, ali dakako ima značaja.
Poezija i bilo koja vrsta umjetnosti se obilato koriste kod ovih stremljenja, a mistika sama je jedna vrsta ekstaze ili izlaženja izvan granica pojavnog oblika, potpuno stapanje sa sobom, jer čovjek je više od onog kako se pokazuje u materijalnom vidljivom. Kad govorim o mistici mislim na prisutnost a ne izgubljenost, mislim na božansku dozu ludosti, a ne vrnatavost, itd. Mislim na potpunu svjesnost, a ne na fakirske stvari i slično. Isto tako o poeziji mislim kao o POIESISu načinu življenja, a ne o pisanju pjesama, mada se i pjesme mogu pisati na Putu (Tao), grčki METODOS, a naš žalosni ,,metod”.
Što se Božanskog ili Boga ili bogova tiče to jedan ozbiljan filosof ne bi smio izbaciti iz upotrebe inače ne bi se smio ni zvati filosofom jer Sophein je upravo Božanska u smislu kvaliteta ili porijekla. Dakle, filosof da bi bio filosof on je već ispunjen Božanskim, ma šta to značilo.
Pozdrav
Magičar said,
Rujan 2015. u 8:23 am
Sascha, mislim da smo onda na vrlo sličnom putu, jedino što sam ja počeo dovoditi u znak pitanja i tog Sebe (moj prijepor između Duha i Ega) iako tu treba biti vrlo pažljiv. Naime, sve što doživimo bilo u duhu ili u stvarnosti, doživimo kroz tog Sebe. Mogu ja pričati hvalospjeve o tom nekom Duhu, kako ga pripuštam u sebe, ali sve to može biti samo uobrazilja… Je li nešto doista postoji neovisno od nas, ta odluka ostavljena je samo tom našem Sebstvu… Na neki način si me podsjetio na njega i hvala ti na tome… U ovom smislu, nadam se da nisi mislio na onaj dio Sebe koji se odnosi na Ego (zašto sam ja baš ja i ta, za mene besmislena pitanja). Po meni, Ego je nešto prolazno, ma koliko god ga osjećali intimno, on gotovo ne postoji, jer postoji samo u tjelesnom obliku, i u odnosu s Drugim. Na ovaj način razlikujem tog Sebe koji uistinu može biti i božji zastupnik u meni od, u pravilu, narcisoidnog Ega, Ega koji se uvijek bori za sebe i svoje prilike u svijetu… Preko ovog uvida, čovjek može naslutiti koliko je današnje društvo zapravo egoistično… DUh u nama nije takav, onaj dio Sebstva na koji si mi, vjerujem, htio ukazati. Za njega je zbilja oko njega isto što i on sam, to je taj najmističniji od svih uvida za koji više ne znam gdje sam ga pročitao (i tek u rijetkim prilikama osjetio)…
S druge strane, slažem se s onim što si rekao što sve treba za taj neki uvid ili ispunjenje ili što god, i znanosti i umjetnosti i religija i filozofija – zato se uostalom i nalaze u nazivu ovog bloga – jedino, računaj da takvo iskustvo, barem je to moje iskustvo, svako malo razara vrijeme, i to ono najgore vrste po nas, vrijeme svakodnevice… Mi smo, zapravo, borci protiv vremena! 🙂