Rujan 2012.

Mali tihi bog

Posted in Buđenje svijesti, DE MELLO, RELIGIOZNOST tagged at 12:47 pm autora/ice Magičar

Anthony de Mello: BUĐENJE SVIJESTI

Ovih dana, na trenutke, osjećam kao da je bog ušao u mene. Ne neki konkretni, pravi bog koji bi se pisao velikim slovom i kojeg bi svojatala neka od religija koje su ponuđene na ‘duhovnom tržištu’. Ne; u mene je ušao onaj mali tihi bog, kakav mislim da oduvijek jest, čineći stvari onakvim kakve oduvijek jesu. Napokon, vidim stvarnost i ne zanosim se. Napokon, vidim stvarnost i ne očajavam. To hoću reći kad vam već spominjem malog, tihog boga.

Niste sigurni o čemu pričam? Ne vjerujete u malog tihog boga? Pogotovo, teško ga primjećujete? Jasno, jasno… Pokušat ću vam objasniti kako ćete provjeriti je li u vama postoji. Najprije, prepoznajte trenutak kad vam je možebitno najbliži. Obično je to trenutak kada ste, ne najnesigurniji, nego najsigurniji u sebe, još i više – kad ste sigurni u to što trebate činiti na ovom svijetu. U tim trenucima on stoji onkraj stvari kojima se bavite i smiješi vam se. Dakle, trebate samo postati svjesni situacija kad ste puni samopouzdanja, prizvati ih u svijest, i na taj način ćete ostvariti svoj prvi kontakt s malim tihim bogom. On u vas uvijek ulazi na stražnja vrata uma. Čim se skoncentrirate, čarolija nestaje. Njegov glas je nedvosmislen. Premda se rijetko uobliči u riječi, najčešće dolazi u vidu snažne misli ili samo intuicije ili osjećaja što trebate činiti. Slobodno mu prepustite kontrolu. On je sada dio vas, a vi više niste rob svoga razuma.

U vrlo sličnom, ako ne i istom tonu, Anthony de Mello piše o svjesnosti ljudskog bića, svjesnosti koja se budi i postaje svjesna onoga čega jedino  može postati svjesna – stvarnosti oko sebe. Tihi mali bog, moja književna metafora, odnosi se na svjesnost moga bića, a što bi, onda, bila stvarnost koja se provlači opusom ovog jezuitskog svećenika indijskih korijena? U svakom slučaju, nešto što prevazilazi i samu svjesnost našeg uma.

Stvarnost se ne uklapa ni u jednu ideologiju…Stvarnost je nemoguće pretočiti u formulu… Život nema smisla jer smisao je formula, smisao je nešto što odgovara logici uma … koncept… Život ima smisla jedino ako ga shvaćate kao misterij koji nema baš nikakvog smisla našem konceptualnom umu.

Na stvarnost gotovo da počinjem gledati kao na još jedno biće kojem se još ne usudim izgovoriti njegovo ime. Stvarnost je nešto što je bilo sa mnom kad sam se rađao i bit će sa mnom kada budem umirao. Lagano lelujanje brezinog lišća na vjetru, nepomičnost tornja Katedrale, narančasto nebo u zalasku sunca, miran i tihi zrak, šutljivi prostor, neprimjetno vrijeme, pa opet nebo – stvarnost? Kao da se nijednog trenutka u mojoj percepciji nije mijenjala, a to što sam ja bio lud i nisam je primjećivao – to je bio samo moj problem. Jedina ona će mi na kraju ostati, nitko drugi, ni moja žena, ni moja djeca, niti jedan dragi prijatelj ili prijateljica, nitko. Sam sam u svom iskonu, kao kapljica vode što se otpušta s nekog lista nakon kiše i razvali pločnik ispod sebe. Što znači biti sam? Znači biti budan, svjestan, biti sa Stvarnošću. Eto, usudio sam se napisati je velikim slovom. Moj mali tihi bog i ja ćemo joj odsad služiti premda to ne traži od nas. Mi ćemo je štovati i unatoč tomu što molitve o njoj još nisu izmišljene.

Ipak, u jednom trenutku, mali tihi bog se okrene i kaže:
– A znaš li da je i stvarnost o kojoj sada drobiš i dalje samo koncept u tvom umu, da sam čak i ja samo koncept u tvom umu dok nas ovako vucaraš po svojoj književnoj pustopoljini? Mislim, stvarni postajemo tek kad smo izvan dosega tvojih riječi…u čistom osjećaju, doživljaju… mislim da ti je to htio poručiti onaj de Mello.

Ako se sve vaše iskustvo sastoji od različitih koncepata, vi ne doživljavate stvarnost jer stvarnost je konkretna… Riječi ti ne mogu dati stvarnost…
Magarac kojeg jašeš i na čijim leđima putuješ da bi stigao do kuće, nije sredstvo kojim ćeš ući u kuću. Koncept koristiš da dođeš pred cilj; onda ga ostaviš i prođeš kroz cilj. Ne trebate čak biti ni mistik da biste razumjeli kako stvarnost ne možete obuhvatiti riječima i konceptima.

– Znam, znam, mali tihi bože – tiho kažem – Ali u ovom trenutku i ja samo prenosim poruku. Vašu istinu prisiljen sam kodirati riječima.
– I misliš da će poruka biti shvaćena?
– Ne mislim – već sam postao nervozan – To nije u mojoj ingerenciji, kao što nije bilo ni u de Mellovoj. Svatko iz riječi može izvesti ono što mu se prohtje; recimo, ti mali tihi bog, u nekom drugom možeš postati nešto drugo, on te može drugačije nazvati, čak i osjećati; ali mislim da ćeš i u njemu obnašati barem sličnu ulogu – ulogu katalizatora u postizanju najvećeg mogućeg samopouzdanja jednog bića…

Na te moje riječi mali tihi bog samo duboko uzdahnu. Najgore ili možda najbolje što vam se može dogoditi s mislima je da postanu svjesne same sebe, da shvate da su samo misli, koncepti. To se na kraju dogodilo i s mojim malim tihim bogom. Ali tako je to danas;  ne možete izbjeći taj postmodernistički svršetak u bilo čemu. Dalje nastavljam bez riječi (barem do idućeg posta) … a i vi možete sa mnom…

3 komentara »

  1. blarcsy said,

    To je to.I onda kada čuješ okolo sve te floskule oko sebe(ne samo od političara!)vidiš da je ona tvrdnja(također iz te knjige)točna:”Nesvjestan život nije vrijedan življenja”Što će reći svijet je pun “hodajućih mrtvaca”
    No,ne treba naravno gledati sve tako crno. Pada mi na pamet onaj stari hrvatski film(horror) s “indikatorom b”!Znaš ono -normalni ljudi i ljudi štakori(prikriveni).Ili kršćanski mistik srednjeg vijeka Meister Eckehart kaže:”Muha u Bogu je uzvišenija od anđela izvan Boga.”Današnji prijevod:
    Znansvenici-biolozi su vjerojatno izanalizirali muhu do u detalje:kako funkcionira,kako se razmnožava,hrani i dr.Praktički rastavili su je na najmanje moguće dijelove,ali bit muhe tj.njen kontekst koji proizlazi čak prije Velikog Praska iz Stvarnosti,a koja je za kršćane(odnosno, trebala bi biti,iako je češće neki pojam, skriven kao nekakva točka u dubinama svemira)) sam Bog.A anđeo izvan Boga je u stvari ljudska koncepcija ili predodžba tog bića do koje se došlo umnim naporom.Danas je ta muha “Higgsov bozon”,sutra tko zna što?No,kao što si i citirao “smisao je formula”,a vjerujem da i tebe i mene interesira ŽIVOT.
    Pozdrav!

    • Magičar said,

      Sve si napisao, a uz to – i knjigu mi toplo preporučio, što više reći. Sigurno ću se vraćati de Mellu mnogo puta. Prisjetio sam se još jednoga njegova savjeta. Koji je najizravniji put u misticizam? Gledanje oko sebe i osluškivanje svih zvukova. Ne gledanje jedne stvari i osluškivanje jednog zvuka nego gledanje sve stvarnosti i osluškivanje svih zvukova… 🙂 I doista je tako, nema potrebe za pustinjom, niti za samoćom, stvarnost je dovoljno čudesna; koliko je postajemo svjesni toliko više zalazimo u misticizam…

      • blarcsy said,

        Mogu ti reći da kad god imam punu glavu kojekakvih misli prozročene bilo poslom bilo obiteljskim obvezama sjetim se onih savjeta gdje kaže da je to samo u mojoj glavi,i da doista treba poslušati sve moguće mirise,zvukove svakidašnjice(kao John Cage) Shvatiti da sam u jednom fantastičnom prostoru koji mogu nazvati strojem za koji nitko ne zna kako funkcionira ili samo Stvarnošću ali s nadom da će ipak sve na kraju biti dobro jer kako i Ž.Kipke kaže :”Svaka slučajnost je namjerna.”


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: