Lipanj 2013.
Mi, ekstremni fizičari!
Scientific American: EXTREME PHYSICS
Neki dan, za vrijeme šetnje s djecom, nepredvidiva dječja žeđ natjera me da svratim po vodu u obližnji kiosk. Međutim, ubrzo shvatim kako se više ne radi o običnom kiosku. Sada je riječ o novom, velebnom zdanju od tamnih staklenih ploča, pri čemu me jedna od njih, dok sam im se približavao, uporno podsjećala na činjenicu kako više nisam mlad. Kada dospijete u prostor ‘modernog kioska’ osjetite se gotovo nelagodno što imate namjeru kupiti samo običnu vodu. Stoga se jednom izvještačenom kretnjom osvrnem oko sebe i svoj pogled zaustavim na polici s časopisima. Kad tamo, je li me to oči varaju ili doista vidim naslov Extreme Physics? Jest, uvjerim se da se radi o specijalnom izdanju Scientific Americana za ovo ljeto posvećenom rubnim dijelovima fizike. Postoji ekstremna desnica i ekstremna ljevica, na nedavnom InSubversive festivalu saznao sam da postoji čak i ekstremni centar, ali eto, postoji i ekstremna fizika, i potonja činjenica, ljude poput mene, najviše tješi. Pitam prodavačicu koliko dođe. Sedamdeset i četiri kune, kaže. Na to se zahvalim i iziđem van.
Naravno, do sutradan prežalio sam tih, za moja mjerila, bezobrazno-skupih sedamdeset i četiri kune (spadam u onaj red ljudi koji svoj osjećaj za cijene još nije izliječio od sveopće epidemije poskupljenja kojoj smo bili izloženi unazad nekoliko godina) i sutradan, već u ranim prijepodnevnim satima nacrtao se ispred ‘svemirskog broda’ od kioska u iščekivanju njegovog otvaranja… Nakon nekog vremena – imam ga u rukama – fantastično ilustrirano izdanje posvećeno ‘prvim i posljednjim stvarima’, a zapravo odnosu koji suvremeni fizičar trenutno zauzima prema njima…
O čemu će pisati u Extreme Physics ako ne najprije o našem ‘starom poznaniku’, Higgsovom bozonu, koji je relativno nedavno ‘otkriven’. Otkriće čestice nalik na Higgsovu (jedan naprema tri milijuna, kažu znanstvenici, da to nije tako odnosno da se radi samo o vakuumskim fluktuacijama), premda konstantno izaziva kontroverze, definitivno je najznačajniji događaj suvremene fizike. Ipak, krajičkom oka u sadržaju okrznem i neke druge teme poput onih tamne energije i tamne materije, postanka svemira i crnih rupa; tu je i intervju s ‘bad boyem’ suvremene fizike Leonardom Susskindom, međutim, koji trenutak kasnije, i moja je pažnja već sasvim usmjerena na izvještaj o okončanju mitske potrage za primordijalnom česticom koja u svih stvari uzrokuje ‘osjećaj težine’ odnosno svojstvo mase. Do u tančine je u uvodnom članku izdanja opisano otkriće čestice čije je postojanje predvidio škotski fizičar Peter W. Higgs još prije pedesetak godina, a opis događaja nije mogao ne započeti uzbudljivijim tonom:
Kasno navečer 14. lipnja 2012. grupa diplomiranih i poslijediplomskih studenata započela je zavirivati u tek otvorene podatke istraživanja koje je Large Hadron Collider izgenerirao tijekom prethodnih mjeseci…
Kao najveći, ATLAS i CMS detektori u okviru LHC-a dobili su zadatak pronalaženja Higgsove čestice te su radili odvojeno jedan od drugoga. Već 15. lipnja u popodnevnim satima, u sobi 222 CERN-ovog instituta, zavladalo je neobično uzbuđenje. Mladi fizičari koji su od prethodne večeri proučavali podatke istraživanja CMS detektora izvijestili su starije kolege o opipljivim dokazima o postojanju ‘Higgs-like’ čestice, odnosno o činjenici da se na 125 GeV (GeV – jedinica za masu i energiju u fizici čestica) doista događa neko ‘okrupnjavanje’ iza kojeg bi, po svemu sudeći, trebala stajati nova čestica. Nekoliko dana kasnije, točnije 25. lipnja i grupa istraživača oko ATLASA, drugog LHC detektora, dobila je potvrdu sličnih rezultata. Na koji su način znanstvenici dokazivali postojanje čestice nalik Higgsovoj? Uglavnom, u želji da izbjegnem komplicirana fizičarska objašnjenja, podsjetit ću da je Higgsov bozon ‘supermalo’ ćudljivo stvorenje koje se ponaša vrlo nepredvidivo. U kratkom djeliću svoga očitovanja u svijetu nakon sudara sklono je raznoraznim transformacijama. Grupe znanstvenika okupljenih oko ATLAS i CMS detektora proučavale su raspade Higgsovog bozona u fotone, leptone i kvarkove na način da bi izračunali ukupnu energiju čestica proizišlu iz raspada. U svim navedenim slučajevima zbroj ukupne energije kretao se uvijek oko jedne te iste vrijednosti, pretpostavljene mase Higgsove čestice – 125 GeV. Cijeli postupak popraćen je sljedećim riječima:
Otkriće ‘Higgs-like’ čestice statističke je prirode tako da se ne može reći da je jedan konkretni sudar i raspad čestice doveo do otkrića.
Eto, dokle nam je stigla suvremena fizika!
Objava trenutno najvećeg znanstvenog otkrića u ovom stoljeću ostavljena je za 4. srpanj 2012. Naime, odlučeno je da se toga dana u CERN-u održi poseban seminar. Iz razloga što su informacije po CERN-ovim kantinama bile nedostatne da se u javnosti već prije tog datuma potvrdi otkriće neuhvatljive čestice s nestrpljenjem se gledalo na praznu stolicu u prvom redu konferencijske dvorane CERN-ovog instituta neposredno pred sam njegov početak. Tko je na nju trebao sjesti? I naravno, kada je kao posljednji u dvoranu ušao škotski fizičar Peter W. Higgs dvoranom se prolomio pljesak – svi su znali što je na stvari – te su formalne dokaze koje su uskoro pred njih započeli iznositi direktori CERN-a popratili tek s razdraganim smiješkom na licu…
U Prostoriji s Kolom nešto prozuja. Okrenem se oko sebe. Ništa. A onda opet. Ovoga puta bio sam brži. Kad ono – ‘Higgs’, supermali bozon. „Zalijepit ću te na ovo Kolo, znaš ‘Higgs’“, kažem mu. “U redu gospodine, samo me nemojte ozlijediti”, zavapila je čestica… I kao što sam to nekad u srednjoškolskim danima činio sa žvakom, zalijepim malenu zujeću česticu na Kolo, na njegovu najnižu lopaticu. Kolo objavi da je sada kompletno. „I što ti to sada znači?“, upitah ga. „Uskoro ćeš vidjeti…“, samo reče…
O Duhu i njegovim Moćima 
blarcsy said,
Lipanj 2013. u 12:13 am
“Znanost je apsurdna jer ne daje odgovor na,za nas najvažnije pitanje:Što trebamo činiti?Kako trebamo živjeti? (Max Weber)
“Osjećamo da ,čak ako je i ponuđen odgovor na sva moguća znanstvena pitanja,naši životni problemi još uopće nisu dodirnuti”(L.Wittgenstein)
“Znanost može ustanoviti samo ono što jest,ali ne ono što bi trebalo biti”(A.Einstein)
P.S.
Rekao sam ti prijatelju već ranije -Higgsov bozon je tek običan “predmet pažnje”,kao uostalom bilo koji drugi.
Pretvorba postmodernista u neomodernistu,možda????
Magičar said,
Lipanj 2013. u 9:40 pm
Uglavnom, slažem se s tobom. Ipak, ima i umjetnika koji su bili u dvojbi je li nam konačno znanje zauvijek ograničeno ili korak po korak dostupno… vidi sliku
Flammarion Engraving!
blarcsy said,
Srpanj 2013. u 11:00 pm
Odlična ilustracija.No,ipak provirit ćemo iza “kupole”tek kad napustimo ovaj svijet,prije- nemoguće i potpuno nelogično.Bilo bi potpuno nelogično očekivati da se može spoznati sav Smisao tek visokumnim progresivnim umovanjem i to uz pomoć samo jedne,jedine formule-znanosti!
Ne može se to ničim.Sad,a niti za milijun godina.Zamisli tehnologiju za milijun godina.Bit će to nezamislivo,pa opet za razumijevanje Smisla sve je to beznačajno.Znanost ti je u najbolju ruku…romantični zalazak sunca koji će nekog dodirnuti ali STVARNOST objasniti ipak neće.
Magičar said,
Srpanj 2013. u 8:47 am
Sve što si kazao neki bi znanstvenik s podsmjehom dočekao, ali doista, probajmo zamisliti tehnologiju za milijun godina i naći ćemo se u problemima! Ako je znanost neka vrst ‘zalaska sunca’ čini mi se da ona u sebi nosi i sve ono potrebno za eutanaziju same sebe u dogledno vrijeme…jer kako zadržati progresivan razvoj milijun godina? Sve što si rekao bilo bi lijepo kad bi mogao i naslikati… 🙂
blarcsy said,
Srpanj 2013. u 10:22 am
Naravno da znam da bi neki znanstvenik to što sam napisao dočekao s podsmjehom.To me ne čudi.Znanost je danas(prema iskazima nekih znanstvenika kao primjerice što je dr.Rupert Sheldrake s Cambridgea )u situaciji u kojoj je Crkva bila u Srednjem vijeku.Dakle,korištenje bilo kakvih promišljanja znanosti,metoda istraživanja koji se ne uklapaju u znanstveno propisane dogme izazivaju automatsku ekskomunikaciju iz znanstvene zajednice iz istih razloga iz kojih su to činili kardinali u Srednjem vijeku.Samo o tome se ne govori jer je ipak ljepša slika o pluralnosti unutar znanstvene zajednice koja je u stvari čisti mit.
P.S.
Ako imaš vremena pogledaj “Na rubu znanosti” s Rupertom Sheldrakeom kao gostom.
Magičar said,
Srpanj 2013. u 3:11 pm
Hoću, svakako. Za njega sam ponajviše čuo od Davora na ovom linku http://uvod.wordpress.com/tag/sheldrake/ Vrlo zanimljive ideje…