Listopad 2013.

Filozofija vremena danas

Posted in FILOZOFIJA, Metafizika (M. J. Loux) tagged , , , at 9:47 am autora/ice Magičar

Michael J. Loux: METAFIZIKA / Narav vremena

Recite, jeste li u ovom prekrasnom početku jeseni raspoloženi za jednu filozofiju vremena? Tko bi kazao, od nas neupućenih u suvremene filozofske tokove, da u preostaloj šupljikavoj bačvi filozofske metafizike jednu od glavnih riječi danas vodi i filozofija vremena…

Knjigu Metafizika Michaela J. Louxa kupio sam na prošlom Interliberu za nevjerojatnih 10 kuna. Ta činjenica najbolje oslikava situaciju u kojoj se danas nalazi metafizika i sve ‘metafizičko’ u svijetu. Zanimljivo, ne bih je čak ni za tu cijenu kupio da mi u posljednji tren pažnju nije privuklo poglavlje čiji naslov i doslovno glasi: ‘Narav vremena’. I kako sam ubrzo otkrio: i krajem dvadesetog i početkom dvadeset i prvog stoljeća, u svijetu postoje filozofi koje muči isto, prastaro pitanje – što je to vrijeme. Da čovjek ne povjeruje, pomislim u svom silnom uzbuđenju. Premda skeptičan prema bilo kakvom metafizičkom mišljenju danas, u srcu sam ostao čovjek izrazito naklonjen apstraktnom mišljenju u svojoj biti. A vrijeme… to neuhvatljivo, apstraktno čedo filozofske metafizike… i mistike… oduvijek je navodilo moje misli na osobit, spekulativni način razmišljanja. Pritom, sa sjetom sam se prisjetio Svetog Augustina, Heideggera, Nietzschea… svih onih filozofa koji su lomili glavu tim pitanjem i pritom doista proizveli  grandiozne misli o svekolikoj stvarnosti a kojima sam se znao opijati mjesecima…

Sve u svemu, ‘tamo neki’ J. M. E. McTaggart (premda za većinu filozofa on to svakako nije) još početkom dvadesetog stoljeća, nastojao je dokazati da je vrijeme nestvarno preko jedne, doista zanimljive ideje. Ali ono što je moju pažnju privuklo nije bila McTaggartova konkluzija, već način na koji ju je postulirao. U igru razotkrivanja biti vremena uveo je dva, naoko, sasvim nova igrača  – A i B vremenski niz. Pritom, oba su se odnosila na naš, ljudski osjećaj vremena. A-niz, kazao je, odnosi se na naše osjećanje vremena kada vrijeme doživljavamo kroz prošlost, sadašnjost i budućnost, dok B-niz zahvaća u naš osjećaj vremena kada kažemo da se nešto dogodilo prije ili poslije nečega; tu se uglavnom misli na neki događaj. Premda McTaggart nije naveo ništa što nam otprije nije bilo poznato u vezi našeg osjećaja vremena, ipak valja uočiti da je stvorio dva nova izraza koja lingvistički, semantički, kako god, ista lakše dovode u vezu. Zahvaljujući tomu, McTaggart će, bez dlake na jeziku, u filozofskoj tradiciji visokoapstraktnog stila, postulirati da je vrijeme nestvarno na osnovi tvrdnji da B-niz pretpostavlja A-niz, a da je A-niz u svojoj biti proturječan. Naravno, svoje tvrdnje potkrijepit će nizom dokaza, razloga, uvida, čega sve ne, a što već spada u čistu filozofiju te vas, u tom smislu, upućujem na knjigu Michael J. Louxa u kojem su svi oni eksplicite iskazani.

Ono što mene, kao i svakog ‘zločestog’ književnika, više zanima nije čuti još jedan od milijuna odgovora na jedno poslovično ‘neodgovorljivo’ filozofsko pitanje, nego što se dalje događalo na filozofskoj pozornici toga vremena? U tipično filozofskom duhu, ostali filozofi, uzjogunjeni McTaggartovim misaonim ‘upadom’, svim svojim umnim naporima nastojali su osporiti jednu od dvije MacTaggartove teze! Stvorene su nove generacije filozofa! Naime, oni koji su osporavali tvrdnju da B-niz pretpostavlja A-niz priskrbili su sebi naziv B-teoretičara, a oni kojima nije bila mila tvrdnja da je A-niz u sebi proturječan – A-teoretičarima! Osim obaranja na McTaggartove argumente A- i B-teoretičari stigli su započeti i raspravu između sebe.

(Dakako da se ova rasprava ‘prelila’ i na ovo naše vrijeme; primjerice, jedan Brian Greene, na ovom blogu često spominjani fizičar, kozmolog, zagovaratelj teorije struna, deklarirani je B-teoretičar; uvjerenja je da prošlost, sadašnjost i budućnost – svi ‘istovremeno’ postoje; pravo uzevši, ako vjerujete u istinitost teorije relativnosti onda nužno spadate u tor B-teoretičara; o aspektima A- i B teorije ipak pisat ću nekom drugom prilikom)

Iskreno, meni je nevažno što iz navedenog MacTaggart ili bilo koji A i B-teoretičar zaključuje… koliko to da je stvorena nova ‘tapiserija’ ljudskog mišljenja na kojoj će se misli nove generacije filozofa po pitanju biti vremena odražavati na sebi svojstven način. Što je visoka misao ako ne ona koja stvara pozornicu za druga mišljenja, koja je i u filozofiji samo pitanje, i koja, makar to paradoksalno zvučalo, uspješno i zasvagda prikriva istinu. Takva je, po mom mišljenju i MacTaggartova misao… ali i svaka druga vrijedna ljudska misao.

Filozofima svaki komentar na ovaj post strogo zabranjujem! 🙂

2 komentara »

  1. Jespis Damir said,

    8. Dobro, o čemu ne smijem govoriti, o tome ću šutjeti.
    8.1 Ima li šutnje koja nije govor?
    8.11 Zapravo “govorim” (kolokvijalno).
    8.2 Ima li govora koji nisu šutnja?
    8.2433 “‘ – ‘?”
    8.2433 “‘ – ‘.”

    • Magičar said,

      Nastavak Tractatusa, dakle? Mislio sam da ga nitko nikada neće napisati. Ja sam pak “Derridaus” – mišljenje je samo igra, najzanosnija od svih, s posljedicama ili bez, ali i dalje ‘just a game’…


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: