Srpanj 2015.

O Vječnom Povratku Jednakog (ničeancije v.)

Posted in FILOZOFIJA, NIETZSCHE, Uvod u Nietzschea tagged , , , at 10:04 am autora/ice Magičar

Friedrich Nietzsche: UVOD U NIETZSCHEA / PABIRCI IZ NIETZSCHEOVE OSTAVŠTINE

26.

Nejednakost zamjećujemo svuda oko sebe. Pa opet, naš znanstveni pogled svugdje pokušava naći pravilnosti (druga, previjanija, riječ za jednakost) za potrebe predviđanja budućih događaja. Što smo postigli nekakvom formulom, ako ne uspostavili određenu vrstu jednakosti između prošlih i budućih događaja. Pod određenim okolnostima, reći će znanstvenik i matematičar, oni su jednaki; to nam, dakle, hoće natuknuti znanost i njena perjanica – matematika – koja barata apstraktnim simbolima, tim osobitim mehanizmima za uspostavljanje jednakosti. I začudo, time se razotkrilo da priroda teži ponavljanju… Sva matematika i sva znanost funkcioniraju na osnovi te jednostavne zamjedbe… Nejednaka priroda po sebi teži ponavljanju, te ono nejednako ostaje uvijek na isti način nejednako. To znači da se odnos između dvije nejednakosti neće promijeniti. I eto nam, konačno, te jednakosti zbog koje su matematika, i općenito znanost, mogući. Jednakost je sadržana, ne u stvarima, nego u odnosima…

27.

Čuvajmo se vjerovanja da [univerzum] ima [tendenciju] dosegnuti izvidne forme, da ona hoće biti ljepšom, savršenijom, kompliciranijom! Sve je to [antropomorfizam]! … […] …

Svo se bivanje giba u ponavljanju jednog [određenog] broja savršeno jednakih stanja.

Sve se je vratilo: Sirius i pauk i tvoje misli u ovom času i ova tvoja misao da se sve vraća.

Nietzscheovoj misli Vječnog Povratka Jednakog, mistična prizvuka i konotacija, i zapravo nikada nikome u potpunosti jasnoj, suprotstavio sam misao, doličnu po snazi i u skladu s današnjim stupnjem razvoja znanosti – misao o izviranju Prostora i Vremena iz nas samih! Ne sramim se proturječit učitelju, jer je moja ideja nešto što bi možda i on domislio u nekom svom osobitom raspoloženju ili da živi u ovom vremenu. Što nam je drugo činiti doli nekom svojom nadahnutom idejom čovječanstvu prirediti pozornicu za njegovo što dulje trajanje u vremenu…

28.

S mišlju o Vječnom Povratku Jednakog Nietzsche je otkrio kako se ipak ne slaže s onima koji na svijet gledaju kao na ‘vječito novi’, bivajući; poput Efežanina Heraklita:

Kad bi svijet bio vječito novi bivajući, bio bi on time postavljen kao nešto u sebi Čudesno i Slobodno – Sebestvaralački-Božansko. Vječito bivanje-novim pretpostavlja: da sila samu sebe samovoljno povećava, da ona ne samo da ima namjeru nego i sredstva da sebe samu sačuva od ponavljanja, od toga da dospije natrag u neku staru formu, – … ili nesposobnost da dospije u jednako stanje: to bi značilo da količina sile nije nešto čvrsto a isto tako [osobine] sile. Nešto ne-čvrsto sile, nešto undulatorno nama je posve nezamislivo.

piše on kao da nikada nije izrekao nijednu lijepu riječ za umjetnost i predsokratovskog filozofa kojemu se toliko divio.

29.

Još je Heidegger upozorio da se na ključne sastavnice Nietzscheove misli može gledati kao na njegovu ‘metaphyziku‘. Volja za moć, vječni povratak jednakog, nadčovjek itd. spadaju u Nietzscheovu metaphyziku, a ne u stvarnost, kako je to možda želio njihov tvorac. Svim tim pojmovima dodijeljen je jedan rok trajanja, u okviru jednog ili više doba, nakon kojih postaje očigledno da njihova moć slabi te da ostaju ideje koje više ne mogu motivirati čovječanstvo.

30.

Manje je poznato da misao o Vječnom Povratku Jednakog počiva na jednom temeljno znanstvenom uvidu: ukupna energija svemira ostaje jednaka i ne može se povećavati ili smanjivati (dakako, radi se o čuvenom Prvom zakonu termodinamike). Zato njen stvaratelj može hladno napisati:

Nekada se mislilo da beskonačnoj djelatnosti u vremenu pripada jedna beskonačna sila, koja nikakvom potrošnjom ne biva iscrpljena. Sad se silu misli vazda jednakom, i ona više ne potrebuje biti beskonačno velika. Ona je vječito djelatna, no ona više ne može stvoriti beskonačno mnogo slučajeva, ona se mora ponavljati: to je moj zaključak.

31.

A danas se za tu ‘jednaku silu’, a očito da je Nietzsche mislio na energiju, u nekim znanstvenim krugovima sumnja da ‘curi’ na sve strane! Naime, neke istraživače uzbunio je navodni gubitak energije fotona koji nam dolaze iz udaljenih galaksija. O čemu se radi?
Svi fotoni koji nam dolaze iz udaljenih galaksija su, bez izuzetka, redshifted (imaju crveni pomak) odnosno dulju valnu duljinu te se nalaze u ‘crvenom dijelu’ spektra elektromagnetskog zračenja. Međutim, naglašavaju znanstvenici, valja razlikovati redshifts Dopplerovog efekta od kozmologijskog redshiftsa! Podsjetimo, Dopplerov efekt svog uzročnika nalazi u relativnom gibanju. Crveni pomak tijela koje prema nama odašilje svjetlost (a može to biti upravo zvijezda iz udaljene galaksije) govori nam da se to tijelo istodobno i udaljava od nas. I ne samo to! Relativna brzina udaljene galaksije veća je od brzine naše galaksije; uobičajeno, na ovome se temelji i zaključak su da se svemir širi. Međutim, značenje kozmologijskog redshiftsa vezano je uz samo istezanje prostora. Zamislimo, da su udaljena i naša galaksija nečim fizički povezane. U ovom slučaju, jasno je da nema relativnog gibanja, međutim, standardni izračuni opet pokazuju crveni pomak svjetlosti fotona koji nam pristižu iz udaljenih galaksija! Ne znači li to, onda, da fotoni vremenom ipak gube svoju energiju? Kad bi tomu doista bilo tako, Prvi zakon termodinamike ‘pao’ bi na ‘bojnom polju’: količinu energije svemira više ne bi mogli uzeti kao konstantnu!
S druge strane, prema klasičnoj teoriji relativnosti gibanje materije u univerzumu oblikuje geometriju prostorvremena. Kad bi i tomu bilo tako, onda bi ovo gibanje vremenom moralo dovesti do narušavanja vremenske simetrije, pojave koja se ogleda u tome da eksperiment ponovljen pod istim uvjetima uvijek daje isti rezultat. Ako bi vremenska simetrija bila narušena to više ne bi bio slučaj. Izračuni pokazuju da bi u slučaju narušavanja vremenske simetrije, naš univerzum također gubio energiju…
I nakon ovoga kratkog ‘znanstvikovanja’, nismo li pozvani propitati tu Nietzscheovu misao, misao svih misli, koju je on u jednom trenutku prozvao ‘najznanstvenijom od svih mogućih hipoteza’? Neprolazna misao je iluzija, tvrdi Spengler; pa tako možda ‘i Sirius i pauk i tvoje misli u ovom času i ova tvoja misao da se sve vraća’…

32.

Međutim, ne budimo naivni! Snaga ideje Vječnog Povratka Jednakog i ne nalazi se u znanstvenom dokazu i objašnjenju materijalnog/fizičkog bivanja svemira. Ona je sadržana u mogućnosti podnošenja života bez smisla, ona je, kao što bi to sâm Nietzsche kazao u neobičnu, na momente luckastu, prijevodu njegovih pabiraka iz pera Šime Vranića, ‘bezvidni pokušaj’ da se jedna misao izdigne iznad ljudskog poimanja stvarnosti… Dakle, što ako se sve ponavlja? Tu strahotnu istinu valja izdržati i ono što Nietzschea izdiže iznad drugih mislioca jest da je on u toj mogućnosti sveopćeg bivanja pronašao opoj.

9 komentara »

  1. arnela said,

    zamisli da se naši ego-i ponavljaju…:)))

  2. Magičar said,

    Imam zamisao priče čak i na tu temu, draga arnela… kad umremo da se rodimo ponovno u istom životu… 🙂

    • mariana66 said,

      genijalno…ja sam tu zamisao također imala…nešto slično ti je Philip Dick opisao u jednom svom romanu na kojem je baziran film Beskrajan dan…zamisli samo koliko sam puta pisala ovaj tekst….:))

      • arnela said,

        ispravak…arnela odgovara a ne mariana, krivo sam upisla ime..:)))
        možda je ovo ispravak mog životnog ponavljanja!! :))

      • Magičar said,

        Samo, u Beskrajnom danu se na neki način uči kako treba živjeti. Dok lik ne nauči kako treba voditi jedan život, jedan te isti dan mu se ponavlja… Kod Vječnog Povratka Jednakog čak mi se čini da Nietzsche pokušava nešto slično. Kad kaže negdje u Zarathustri o svojoj volji: “Jer tako sam htjela i tako ću htjeti!” U biti, kad nemamo za čim više žaliti, mi smo ovladali mudrošću misli Vječnog Povratka Jednakog… Ali ne kažem da je to N. i stvarno mislio, samo sam se toga sjetio… 🙂

  3. Anonimnost said,

    Prof. dr. Damir Barbarić o Nietzscheu: http://www.hrt.hr/enz/symposium/282342/

  4. Sascha said,

    Prostor i vrijeme, a prvo vrijeme, niču iz nas samih! – ali ko smo mi sami! Vraćanje je istog ali u smislu principa ili zakonitosti Svijeta ili svjetova, u beskraju nema potrebe za baš istim, potpuno istim, jer sam život nije puko reprodukovanje, ima dalje, ima odstupanja i upravo to odstupanje je ono najbitnije.
    Šta je stvarnost? šta je metafizika? postoji li banalnost? ima li san? Iluzija može biti stvarna kao iluzija, ali je li ona Stvarnost!
    Niče govori i pjeva o velikim stvarima no, moglo se ići i dalje od natčovjeka i dalje ili više od njegovog novog morala.
    Energija je, valjda, beskonačna ili nula, u konačnosti mi odstupamo, falimo na sebi originalan način dok TO Prvo Polje sobom ne odstupa jer radi se o sasvim drugačijoj prirodi ili kvalitetu, sama Stvarnost može biti slojevita, a najstvarnija je valjda ona korijenska životna.

    filosofski.blogspot

    • Magičar said,

      U ovome ‘odstupanje je ono najbitnije’ i ‘sama Stvarnost može biti slojevita’ nalazim puno energije @Sascha. Tvoje filozofiranje, ako se već može nazvati tim imenom, pršti od energije jednog dobrog Početka… A za filozofa kažu da je uvijek sa svojim pitanjima na Početku… 🙂 Jedino, što mi se čini da ti je sama slutnja, taj nagon za pisanjem ili stvaranjem, kako god okreneš, nekako na ovom stupnju prejak, pa te i ne razumijem najbolje… Znaš ono kad hoćeš toliko toga izreći u jednom malom odlomku, a za što bi možda trebalo i nekoliko stranica ili pak cijela knjiga… 🙂


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: