Kolovoz 2015.

Glazbeni ljetni intermezzo

Posted in Nekategorizirano at 9:13 pm autora/ice Magičar

…ili kad vam nedostaju riječi…

4 komentara »

  1. bornaija said,

    Kako ono kažu – slika govori kao 1000 riječi.
    A glazba uopće ne treba riječi, a govori sve jezike. Doseže razine koje ni poezija nikad neće doseći.

    Mada ova tvoja etida meni zvuči više apolonski nego dionizijski, opet mi se čini da dopire prilično duboko do izričaja objektivne volje i postavlja ovu tvoju neprogramsku glazbu na sam vrh vrhova tvoje umjetnosti.

    Eto, ja čuh ćuh Friedricha kroz tvoju glazbu.
    A riječima ti uspjeh narušiti volju za samoćom 🙂

    • Magičar said,

      Zamisli, bornaija, kad ti pod rukom nastane nešto za što znaš da nikome nije bilo namijenjeno, a da izriče istinu tvoga bića više nego išta drugo… To mi se dogodilo s ovom kompozicijom. Već odavno s gitarom okačenom ‘na klin’, došla mi je tako spontano da ti to ne mogu opisati… I dalje ne vjerujem da sam bilo kakvu glazbenu karijeru ikada mogao ostvariti (pa i onu svatovoskog svirača!), a ona (etida) mi je opet došla i zavukla s međ’ prstima. Kad god uhvatim gitaru u ruke, a to je doista rijetko, eto i nje… Ne mogu a da je ne osviram… na kraju sam je, valjda u nakani da je se riješim, tutnuo vama pod nos na blogu… 🙂 Ali izgleda da i tu odolijeva… I naravno, da nije mogla promaknuti tvom oštroumnom njuhu za sve neobično i posebno, što prkosi ustaljenom… 🙂 Ti si, pored svog prkosa u borbi protiv svakodnevice, lovac upravo takvih stvari kod nas ‘drugih’, bornaija, i zbog toga ti od srca hvala… 🙂

      Ah, a ta samoća jest opet Friedrichova, to si odlično zamijetio… I on se s Overbeckom samo dopisivao, kao i ja s tobom… 🙂

  2. Livia said,

    Napisala sam ti pjesmu, slušajući ovu glazbu. Pa krenimo;
    Misliš da si sam,
    a nisi, kao ja.
    Ja sam udaljenija od tuđih glasova.
    Prepoznajem samo zvonke trnce
    što klize niz kožu
    kad se sjetim prostora koji smo unajmili
    od stanovnika nama nepoznatog beskraja.
    Misliš da si sam,
    a nisi, kao ja
    ukrao ljepotu izbrisanog neba,
    pa ga udahnuo sebi u prsa
    da iz tebe pršte boje koje nitko ne vidi.
    Jer kada bi vidjeli taj spektar,
    tu glatku, osljepljujuću, spiralnu podvojenost
    akvamarin leće kroz koju dubimo sebe,
    bili bi i oni mi.
    Mislili da su sami, kao ti, kao ja.
    Sada spusti vjeđe, napni sluh
    i samo slušaj kako cure suze iz moje riznice.
    To nije rosa, nije predaja.
    Na desnom ramenu pustopoljine sjedi ptica
    i promatra ostavljene boje.
    Da ih netko primjeti, kao ti, kao ja.
    Razloga za samoću već odavno nema,
    sad je samoća navika spavača koji jedini bude
    svojim sporim, melankoličnim, magnoličnim kistom
    pticu u zemlji plavog noja.

    • Magičar said,

      Što reći, Livia, pjesma ti je prekrasna, kao uostalom i sva tvoja poezija, jedino što ova pjesma jest posebna! Ima i tebe i mene u njoj, a vidim da se mjesta našlo i za moju plavonojevsku legendu… 🙂 U svakom slučaju, zahvalan sam ti na njoj…
      Stihovi
      “Na desnom ramenu pustopoljine sjedi ptica
      i promatra ostavljene boje”
      me posebno diraju, a ne znam zašto…

      Drago mi je i ako ti se ‘etida’ dopada, valjda je to taj izraz samoće koji sam želio nazivom naglasiti, znaš da si krasna i duboka (etida), ali opet odlučuješ ostati sama, negdje u kutku ovoga svijeta, i samo se rijetkima obznaniti…
      Ima već 15 godina kako aktivno ne sviram, dakle, to činim samo za svoju dušu, pa opet ovu kompoziciju, koja je kroz moje prste došla na ovaj svijet tek ove godine, držim možda svojim najdražim djelom… 🙂


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: