Svibanj 2016.
Droga moći (ili o postanku ‘volje za moći’ iz sanjarenja)
FRIEDRICH NIETZSCHE: Volja za moć
RADIOHEAD: Daydreaming
Možemo samo nagađati kako je to izgledalo u početku, tog, za svakog čovjekolikog majmuna, sumornog dana, ispunjenog strahom, patnjom i bježanjem, u kojem se praideja ‘volje za moći’ konačno oblikovala u njegovu umu, a možda upravo iz njegova ondašnjeg sanjarenja… Dižući se iz magle bitaka, njegove tamne strane, dospjela je ona u svoje vrijeme. Naravno da su se u to doba i druge pra-ideje morale motati umovima prvobitnih ljudi. Pra-ideja Boga, recimo, možda je prva pra-ideja uopće koja je čovjeku pala na um! Znatiželja je vjerojatno izrasla iz seksualnog nagona, umjetnost iz oponašanja, a zen-budizam – sad stvarno spekuliram – iz ignoriranja čovjekovog nepovoljnog položaja u prirodi. No tvrditi da je sama ‘volja za moć’ nekakav nagon po sebi – u ovom trenutku i u ovom dobu – čini se ne samo pretjeranim nego i neprimjerenim… evo i zašto.
Najprije, što bi bila ‘volja’ “po sebi”? Ono što volju razlikuje od nagona odnosi se na njenu “intrinzičnu” svjesnost… pa bi se moglo reći da se radi o kultiviranom svjesnom nagonu, nagonu koji se evolucijom uspio obrazovati i postati svjestan samoga sebe. No iz toga zaključiti da je volji kao takvoj inherentno i stremljenje moći, i da se radi o nagonu ‘volje za moći’ – to, iz prethodnog izlaganja, nikako ne možemo zaključiti!
Bilo kako bilo, Nietzsche se silno trudio pokazati na djelu mehanizme funkcioniranja ‘volje za moći’, pa je u jednom trenutku došao i do sljedećeg luckastog objašnjenja: svaka stvar u prostoru i vremenu, shodno vlastitoj ‘volji za moći’, teži rastezanju u svim smjerovima s ciljem zauzeća cijelog prostora, no kako je u tom nastojanju sprječava otpor drugih stvari, imamo svijet kakav imamo.
Da bi otklonio vječitu neizvjesnost u vezi pronalaska hrane, u jednom trenutku naš je predak morao doći na ideju da svoj obrok podijeli na dva dijela. Tako je jedan dio obroka mogao pojesti odmah, a drugi u neko drugo vrijeme. Drugim riječima, uspio je u svom umu aktivirati tu čudesnu brojku ‘dva’… ulaznicu za kraljevstvo ‘volje za moći’. Vidio ju je jasno pred sobom u obliku dva obroka! Nakon toga, došao je na bolju ideju: umjesto da jedan obrok podijeli na dva dijela, zašto ne bi istog dana pribavio dva cijela obroka, jedan za danas, drugi za sutra…? A onda se u cijelu priču ubacio novi element. Zadovoljstvo uslijed otklonjene neizvjesnosti u vezi pronalaska hrane vremenom se pretvorilo u ovisnost. Ako nešto izaziva zadovoljstvo, i ako se kroz dulji period ‘konzumira’, neminovno dovodi do ovisnosti. Drugim riječima – moć drogira čovjeka. “Tako se mora osjećati Bog dok vlada ovim svijetom!”. Moć možda i nije ništa drugo doli prai-deja Boga koja je ‘sišla’ u nagone.
U međuvremenu, dok sam pisao i promišljao ovaj tekst, grupa Radiohead objavila je svoj novi album koji sam godinama nestrpljivo iščekivao. Slušajući prekrasnu Daydreaming u izvanrednom spotu koji se ovih dana vrti na YouTube-u, došao sam na nevjerojatno mračnu misao: ono što nam Thom Yorke i društvo žele poručiti je skori kraj čovječanstva; cijeli spot učinio mi se kao primjereno ljudsko opraštanje od postojanja, povratak u spilju, animizam i životinjski svijet…
U pravilu, čovjek da bi izdržao život, prisiljen je nečim se drogirati, u duhovnom smislu. Može to biti i obična nada u bolje sutra, ili neka ‘religiozna istina’ poput obećanja zagrobnog života, ali čini se da ipak nema snažnije i učinkovitije ‘droge’ za čovjeka – od moći, od stremljenja k moći! Težina života je podnosiva, ako se ‘volji za moći’ prokrči put u čovjeku. Sad su tu pred njim, jasni poput podneva, jedan cilj i jedna namjera – i okrunjeni smisao života!
No, što ako upojedinačenih živih bića koja streme moći u jednom trenutku bude previše…? A već sada jest. U takvim okolnostima, ‘droga moći’ postaje preopasna za čovječanstvo u bilo kojem smislu. Današnja zadaća filozofa nije pronaći neku novu istinu, nego ukazati na dublji smisao ‘volje za moći’, kao droge čovječanstva u dobu nihilizma! To je moj zaključak.
O Duhu i njegovim Moćima 
caninho said,
Svibanj 2016. u 8:51 am
ma nije toliko problem u tome što nas ima puno previše Magičaru, mislim 7,5 milijardi, pa šta je to…već što smo loše raspoređeni po planetu. Brate, pa natiskali smo se svi u te gradove i naseobine a pogledaj kolike pustinje, šume , prašume zjape prazne. Šta ćeš kad smo ko fol društvena bića.
Magičar said,
Svibanj 2016. u 9:34 pm
imaš pravo, @caninho, možda sam trebao istaknut više taj moment vezan uz opću premreženost. Svi vide i svi hoće, mediji su učinili svijet globalnim selom, ali i uobičajenu ‘volju za moć’ u svakom čovjeku pobudili više nego što treba. To je trebala biti poanta cijele priče. Sad imamo 7,5 milijardi malih ‘volja za moći’ koje bi sve htjele biti velike… Dakle, ne bi bio problem i da nas je 14,5 milijardi, samo da naučimo biti zadovoljni svojim mikrokozmosom i da svoje namjere i ciljeve ne ostvarujemo preko drugih…
procvaiznadizvora said,
Svibanj 2016. u 9:40 pm
Nisam odavno navratila. Drago mi je da ste i dalje tu.
Magičar said,
Svibanj 2016. u 9:49 pm
I meni, @procvaiznadizvora, i drago mi je da si navratila, ali nikad se ne zna…
procvaiznadizvora said,
Svibanj 2016. u 12:43 am
Da, ne zna. No malo je ovako kvalitetnih stranica, pa ću da budem optimistična:)
Magičar said,
Svibanj 2016. u 4:06 pm
Eto hvala! Tvoj kompliment, moj vjetar u leđa! Iako često imam dojam da se pisanje samo događa kroz mene… 🙂
procvaiznadizvora said,
Lipanj 2016. u 4:37 am
Pisanje se i događa samo kroz tebe, ali odražava se u u drugima. Jako.
aleksandranm said,
Svibanj 2016. u 11:42 pm
Magicaru,meni se cini da taj,glavni junak pesme luta kroz zivot pa se vrati zemlji,od koje smo svi rodjeni…i konacno,taj reverse,da je jedna samo,ljubavna prica skroz zivotna.ipak je to Pol Tomas Anderson…mozda ti posaljem jos nesto.(a i citala sam da se neko tu upravo razveo i unazad je to kao”pola zivota”,to govori pesma).zaista je to tvoja apsolutno zanosna interpretacija.:)
aleksandranm said,
Svibanj 2016. u 11:43 pm
Uz put,Bice krvi,mi je u top deset.
Magičar said,
Svibanj 2016. u 4:15 pm
Ček, ček, Sanja, sad sam tek nadoš’o, 🙂 Paul Thomas Anderson! Netko mi je toplo preporučio njegove filmove prije nekog vremena i sad sam uguglao Bit će krvi… Bit će i gledanja uskoro… E sad nisam shvatio koliko film ima veze s ovom mojom ‘voljom za moći’ , moram reći ‘mojom’, jer koliko je ljudi toliko je i interpretacija te volje, ako se slažeš, ali zvuči zanimljivo, pa jedva čekam da film pogledam…
aleksandranm said,
Svibanj 2016. u 6:42 pm
on rezirao spot.a kad vidis film
Magičar said,
Svibanj 2016. u 10:45 pm
Jedva čekam pogledati ga, ali to ‘jedva čekam’ u današnjoj gužvanciji znači naredni vikend… 🙂
Haile said,
Svibanj 2016. u 7:13 pm
Zanimljiv je početak samog spota – za Thomom ide još nekolicina ljudi, kao da će i oni sami proći kroz isto, kroz svoja vrata.
Cijeli spot nosi taj osjećaj- koji vas vodi kroz davne prostore…
I na kraju kaže : ja sam pronašao svoju Ljubav …
Ali iskazuje je van razuma iskazuje u uzviku čulnosti.
Napušta razum.
Magičar said,
Svibanj 2016. u 8:22 am
Sjajna interpretacija, @Haile, “ja sam pronašao svoju Ljubav…” kaže Thom i koju “iskazuje… van razuma…u uzviku čulnosti”, ali zanimljiv mi je i ovaj dio da nas Thom ‘vodi kroz davne prostore’… Ne radi li se, onda, u spotu o trenutku pred samu smrt, kad nam život proleti pred očima pred konačni smiraj…?
Isto tako, dobro si primijetio da za Thomom ide još nekoliko ljudi, meni izgledaju kao da dolaze iz trancendencije, da se transformiraju iz duha u tijelo, odatle i ona moja prvotna interperetacija da se radi o sjećanju na evoluciju, ‘od spilje do transcendencije’… U svakom slučaju, sjajna pjesma i sjajan spot! 🙂
Haile said,
Svibanj 2016. u 8:14 pm
Gledam ponovo spot i zapazim komenta ispod:
“In the end he says ‘half of my life’ (reverse and slow.) Also, he is 47 and he split up with his partner of 23 years LAST year. and in the video there is 23 doors. (46/2 = 23)”
😀
Ispunjen je detaljima.
Magičar said,
Svibanj 2016. u 8:14 am
Nešto sam načuo o tome, @Haile, znači, pjesmu je posvetio svojoj ženi… a mi oko nje izgradili značenja vezana uz sudbinu čovječanstva, to ti je prava umjetnost! 🙂