Siječanj 2019.

O Duhu i Životu II. ili o vedrini bez pokrića (ničeancije xxi.)

Posted in JOHN CARROLL LYNCH, Lucky, UMJETNOST - FILM tagged , , u 6:15 pm autora/ice Magičar

JOHN CARROLL LYNCH: Lucky

135.

Život je ‘nestašno dijete’ Boga; to je uljepšan način da se kaže da je Život na Zemlji zlo. Međutim, “Život je zlo” nije nikakva istina po sebi. Kada bi to bila, to bi značilo da je moguće doprijeti do Istine. “Život je zlo” samo je relativna Istina, koja vrijedi za Život koji je na svojoj koži osjetio nepravdu drugog Života. A Život po sebi zapravo je on sâm; Život po sebi je “neizreciva Istina” koja se osjeća jedino samim življenjem. Življenje – rad, ljenčarenje, pisanje, čitanje (i bilo što drugo što činimo u Životu) – “Istina” je samog Života.

136.

Dobro i zlo “objektivno” ne postoje… oni mogu postojati samo za jedan, konkretni Život; samo jedan Život može definirati što je dobro, a što zlo za njega. To je ujedno drugi način da se kaže da su dobro i zlo “relativne kategorije”… kao što je i Istina “relativna kategorija”. Jer, nije li i Istina jednog Života samo njegova Istina…?

137.

Život je življenje, a Duh mišljenje. Možemo li, onda, filozofski-ponosito reći da to znači da su Život i Duh procesi, i da je to njihova najbliža, “izgovorljiva Istina”?

138.

Što radi Duh? Odlazi od ljudi, boravi u samoći, uzdržava se od samog Života… Što radi Život? Tiska se jedan uz drugi i nekada miluje, a nekada siluje drugi Život…

139.

Život je Istina, ali teži Iluziji.
Duh je Iluzija, ali teži Istini.

I doista, nije li Život jedina Istina do koje možemo doprijeti? Međutim, zato što ga je kao Istinu teško podnijeti, Život će vlastiti smisao uvijek krivotvoriti, odnosno težiti Iluziji… (i u toj svojoj težnji stvoriti Duh…)

Ali u isto vrijeme, nije li Duh u svojoj težnji Istini, iznašao da je upravo on ona vrst iluzije koja zna da je Iluzija…? I da će zbog te grozomorne istine, koja mu se utiskuje poput najgore grižnje savjesti, u svim svojim naporima još ustrajnije težiti Istini i samo Istini…?!

140.

Sav stvoreni Duh izrastao je iz jednog te istog napora – pokušaja da se otkloni patnja … Ali patnju je nemoguće otkloniti! Možemo joj se prepustiti (Isus Krist), možemo je ignorirati (Buddha), možemo je čak i negirati (Lao Tse), pa opet, za većinu ljudi ona je uvijek tu… Do te istine uvijek prve stižu religije. I ostale moći Duha ne stoje skrštenih ruku, ali u pravilu, nude nešto drugo kako bi čovjek otklonio svoje misli od nje… Filozofija nastoji iznaći naputke za sretan život, umjetnost iskupljenje vidi u neprekidnom stvaranju, a znanost u apsolutnoj spoznaji.

141.

Napokon, Duh ne mora biti iluzija u smislu nečega “lažno stvorenog” koje pod svaku cijenu nastoji odagnati misli od patnje. Duh može biti i sama volja Života, dobro raspoloženje da se ustraje i unatoč svemu… Bez odvraćanja pogleda s patnje, on će i unatoč bezizlaznosti našeg položaja ostati vedar. Vedrina bez ikakva temelja, bez pokrića – to je Duh u svom možda najvišem obliku, svojoj najvišoj formi.

Duh teži Istini, ne želi je skriti, ali unatoč njenoj grozoti, on joj se suprotstavlja ničim objašnjivom vedrinom, kao što to čini i Harry Dean Stanton u filmu Lucky, priči o devedesetogodišnjem starcu u potrazi za odgovorom na svoje posljednje pitanje – ono o smislu života… Ono što filmu daje zapanjujuću autentičnost je činjenica da Harry Dean Stanton praktički glumi samoga sebe potkraj svog života i da je, nedugo nakon što je snimanje završilo, i on završio sa svojim životom.

142.

Vedrina prihvaćanja besmislenog života jedna je druga vrsta iluzije od one koja Istinu skriva  prepuštajući čovjeka zaboravu patnje a s kojom se danas susrećemo na svakom koraku. Od blještavih trgovačkih centara do zaglupljujućih televizijskih showova, kapitalizam će učiniti sve da patnje ne budete svjesni. Ove dvije vrste iluzije, moglo bi se reći, stoje u istom odnosu kao umjetničko i svako drugo, kreativno djelo. Na vama je da odaberete kojoj ćete se prepustiti. Ali ne zaboravite na ovo: nije li patnja upravo ta koja čovjeka oblikuje poklanjajući mu možda i jedini mogući smisao…? Upravo ta misao, nekada davno na jednoj šetnji po strmim stazicama Sils-Marije morala je pasti na um i našem Učitelju – i na jedan čudovišan a današnjem čovjeku teško razumljiv način – uljepšala mu dan!

11 komentara »

  1. damir said,

    …nisam procitao članak,sad ću.,nego već sam mislio da se naš dragi magičar igra skrivača,,pa da ga nema…ovo je bio foto finiš,,31-oga objaviti.,Bogu Hvala,,zdravi i veseli bili….

  2. caninho said,

    Damire u pravu si. Ovo je bilo sa zvukom sirene. Uspio je – opet nam je isporučio redovnu dozu patnje i nevolje 😉. Al aj ovaj put je donio i kocku vedrine-istina bez pokrića ali opet tako snažnu jer joj nijedna pojava ništa ne može. Ako kažem da sam svjestan da je svijet užasno mjesto a život zao ali da ću se unatoč tome nasmiješiti, onda je to vrh.

  3. damir said,

    hm,,da caninho…Ljubav ljubi radi ljubavi, djeluje „bez zašto“. .isto kao i život sami…živi da bi živio..bez nekog posebnog razloga..,izvire iz samog sebe…nesamosvijesno očitovanje…ponekad se pitam što bi se desilo da sunce ima svjesnost.,mislim.,kao i mi ljudi,,pa da sunce zaboravi naviti budilicu da ga probudi kad je vrijeme da izađe…..zanimljivo i čudesno.,sunce se uvik pojavi…koja je to postojanost…a nama običnim smrtnicima,,,kad se sjetimo svoje nepostojanosti,,uvjetovanosti,,itd… valja s razlogom reć one Kristove riječi—žalosna je duša moja do smrti….al kao što magičar i ostali dobri ljudi uviđaju šta se krije iza tih riječi…svi dobro znamo što donose evanđelja–,dobra vijest, radosna vijest…..da li je moguće da iza tih pustih velova stvarnosti, iza lice i naličja Božanstvene patnje,,uistinu se eskriva i otkriva Božanska radost…e moj dante, to je upravo božanstvena komedija…jer Ljubavno djelovanje u stvarnosti nema muke: „Tko ljubi, ne poznaje muku.“..da ti pokažem to–ja–koje ljubi ili pati…hm…via contemplativa usred via activa….da li je moguće uistinu postati–ljubav na djelu i služiti svijetu…jer Samo onaj tko uistinu ljubi i koji je oslobođen svake sebičnosti voli sve stvari,voli život sam….a kakvo je to onda –ja?..tu ostajem bez odgovora..mogu samo nabacit citat jer to je sve što mogu od eckharta— „Bog stalno djeluje u vječnom sada, i njegovo djelovanje sastoji se u tom da rađa svoga Sina; njega rađa stalno… Bog u tebi rađa svoga jedinorođenoga Sina , bilo ti pravo, bilo ti krivo, spavao ti ili bio budan; on čini svoje.“

    LIjep pozdrav svima…zdravi i veseli bili…pa da… to je to…–zdravi i veseli bili…….

  4. damir said,

    ps…odličan film…imao sam osjećaj kao da sam uronjen u film…ne gleda se film da se ogleda.,nego da ga se doživi….na tren sam i ja progovorio španjolski……..hvala magičaru….

  5. budnium said,

    Duh i život su dva modusa postojanja, jedno uči od drugoga, ali se i međusobno ograničavaju. Teško je odvojiti lošu probavu od loše misli, isto tako loše duhovno stanje od lošeg stanja života. Često sam čuo od jungijanca da je velika vrlina težiti baždarenju tih dvaju suptilnosti da djeluju kao jedan organizam, ali nigdje još nisam susreo čovjeka čiji je život usklađen sa duhom. Možda duh i život sami po sebi pate od istih problema koje susrećemo kada govorimo o slobodnoj volji i determinizmu.

    • Magičar said,

      da, @budniume, opreka duh-život javlja se na mnogim poljima, pa se razaznaje čak i iza pojmova koje si naveo – slobodne volje i determinizma. A u svojoj biblioteci dakako imam i knjigu Carla G. Junga naziva “Duh i život” 🙂
      No meni su interesantne zapravo težnje Života i Duha: Život kao istina teži iluziji, duh kao iluzija teži istini, možda sam sve to nepotrebno zapetljao, ali ako pažljivije promisliš o tome njihova sprega tim postaje jasnija i razumljivija. Duh ne može bez Života, a Život bez Duha!
      Što se tiče slobodne volje i determinizma dojma sam da su oni samo oruđa međusobnog ograničavanja, kako si uostalom i napisao. Duh slobodnom voljom praktički “ograničava” Život, a Život determinizmom ubija slobodnu volju… No kao što napisah, meni je zanimljiviji ovaj drugi aspekt vezan uz patnju a pogotovo Istinu.

  6. Magičar said,

    Vidim da se tu preko noći razvila mala rasprava o ćudi Magičara u kojoj ne sudjelovah…o vremenu kad se objavljuje svijetu… Ali doista jesam, žurio sam objaviti tekst, jer želim objaviti mjesečno jedan post, ali to činim samo zbog kontinuiteta pisanja, ni u ludilu nisam mislio da netko na njega čeka… 🙂 … hvala, @damire, hvala @caninho

    Film mi je zapravo predložio @caninho, pa mu ovim putem zahvaljujem na izvrsnoj preporuci!

    A @damire, imam za tebe pitanje, kako u sebi izmiruješ tu ljubav koja ne poznaje muku i ovaj osmijeh bez pokrića koji na kraju filma Lucky upućuje istoimeni glavni junak…? Čini mi se da se radi o potpuno različitim duhovnim prostorima… jer Lucky je zapravo ateist, a za tebe mislim da bi našao Boga i u najpraznijoj praznini… 🙂 Osim toga, postoji scena u filmu koja je doista čudna: s kim to Lucky razgovara preko telefona…? To me je pitao i @caninho, i ja lakonski rekoh “S Bogom! S kim drugim!”, ali to rekoh a da ni sam ne znam zašto… 🙂

  7. lamce08 said,

    Slazem se sa idejom da je Duh iluzija koja zna da je iluzija… No ne znaci li to da je Duh poput skupa (u kom su sadrzani odredjeni elementi koji ga cine iluzijom), koji je nekako povezan sa jednom vanjskom instancom sto omogucava kriticki pogled na tu iluziju i osvjescuje ju kao takvu?
    Hocu reci, kako ce iluzija sebe okarakterisati kao iluziju, kad je ono sto ju cini iluzijom cvrst logicki/simbolicki sistem, cvrst narativ koji ne dozvoljava kriticki pogled na sebe… i nije li taj sistem i odlika istine? Je li i istina samo narativ? Mislim da jeste, dok god je zavisna od pojma smisla…

    Uvijek te je super citati, Magicaru! Lijep pozdrav iz Sarajeva.

    • Magičar said,

      Ne znam, draga @lamce08… po meni, Duhu nije potrebna nikakva vanjska instanca da bi bio sam sebe svjestan, jedina “vanjska instanca” može biti sam Život u koji je položen, i koji ne može biti svjestan samoga sebe bez Duha. Zašto je Duh iluzija? Ponajprije, bez Života ga ne bi bilo (ili kako je to kazao još Nietzsche: čisti duh čista je glupost), ali ponajviše zato što je zauvijek nepovratno uronjen u neku vrst narativa, kako kažeš, i što tvrdi i Derrida, on istinu može izreći samo neistinitim sredstvima (jezikom, matematikom, općenito- simbolom). Kad bismo trebali reći istinu drveta morali bismo je izreći takoreći “samim drvetom” za što naš Duh nije sposoban, a ne jezikom.

      Možda sam cijelu priču previše zapetljao, ali čini mi se esencijalnom, onom koja pogađa bit svega što mislimo da nam se događa… Ona je poput izvora s kojeg se napijaju sve religije…

      A ovo za “cvrst logicki/simbolicki sistem” koji je odlika istine si u pravu. Na nekakav neobičan način Duh, i tu u prvom redu mislim na matematički duh, pomaže Životu preživjeti u svijetu. Inače, manje pišem o tom Duhu… Dakle, ne samo isporučiti mu iluziju, nego sustavom simbola, posrednika, napipati “objektivnost” koja ga okružuje i Životu omogućiti preživljavanje… Možda sam u tekstu trebao navesti da ne mislim na ovaj matematički Duh, ali svakako ću ga sada nastojati povezati s ovim stvaralačkim kojim se hrane religije, umjetnosti, filozofija i znanost onda kada traga za Apsolutnom Istinom… 🙂

      A da znaš i tebe je super čitati! Jedna si od rijetkih koja danas stvara visokokvalitetnu književnost!

  8. damir said,

    …da se i ja zahvalim caninhu na preporuci za film…uvik je lipo citati komentare ostalih pratilaca…sve me to podsjeća kao da sam ušao u kafić uzdravlje–where everbody knows your name…odavno sam već napisao da je ovo jedna od rijetkih oaza u ovim bespućima globalnog uma tj interneta…..odgovor na tvoje pitanje dobri magičaru,,mislim da mogu dat samo neke smjernice može bitnog odgovora..,,odavno su knjige napisane,,i manje više je sve već rečeno i viđeno,,i kao što Rumi reče–Ljubav nije onolika koliko o njoj govoriš, nego onolika koliko zbog nje patiš i goriš…Srce koje u sebi ne nosi bol koja se zove ljubav pripada ili ludaku ili mrtvacu….Traži Boga u svemu i naći ćeš ga i u njemu mir svoga srca–riječi su franje saleškog,,a ja se nekako poučenog iskustvom,,prepoznajem u tom izričaju…..a zapeo mi je za oko detalj iz filma kad je lucky rekaoda svi dolazimo i odlazimo sami…onda je upotrijebio riječ all one odnosno alone…nakon toga njegovog navoda -all one,,pokazalo se još jednom da i riječi prenose ono što je iza njih…odnosno prije njih….svi jedno…i nekako kad je bila scena prije njegovog smiješka bez pokrića,,kad ga je ona vlasnica upitala nešto tipa– i šta ćemo sad mi s tom spoznajem da je sve ungatz tj ništa.,što da napravimo s tim?…..nekako mi se pari kao da je u lucky u sebi rekao–a ništa..i kad nemos napravit nista….jedino što u tom trenutku padne na pamet da napraviš–jest da se iz srca osmijehneš… ako padne na pamet,,znaci da je to što je palo,,palo je Odozgo…iznad razuma…to je taj smiješak bez pokrića.,to je taj čin vjere.,to je ta spremnost na pokušaj…da vidiš i ono čega nema.,.to je ono kad rumi kaže –Draga moja! Zašto se stalno žališ na daljinu? Zar mi nismo svoga Gospodara zavoljeli a nismo Ga ni vidjeli?….a ja se još uvik učim kako da budem čovjek i zahvaljujući vama dragi prijatelji skrećete mi pažnju s trnja na sam cvijet.. jer Neznalica ne može vidjeti ljepotu ruže jer je preopterećen njenim trnjem.,,a ja sam već malo umoran od tih pustih trnja….hvala vam što jeste…zdravi i veseli bili

  9. Magičar said,

    Mislim da sam barem donekle i osjetio i razumio tvoj odgovor @damire… 🙂
    “Ljubav nije onolika koliko o njoj govoriš, nego onolika koliko zbog nje patiš i goriš”. To potpisujem cijelim svojim bićem! Svaka stvar vrijedi onoliko koliko smo zbog nje propatili.

    A ovo si sjajno uočio/osjetio vezano uz ključnu scenu filma:
    “…jedino što u tom trenutku padne na pamet da napraviš–jest da se iz srca osmjehneš… ako padne na pamet, znaci da je to što je palo – palo je Odozgo…iznad razuma…to je taj smiješak bez pokrića, to je taj čin vjere, to je ta spremnost na pokušaj…da vidiš i ono čega nema…”
    I doista, nije li sva religioznost u tome da vidimo i ono čega nema… Ovdje si doista zašao duboko u korijen svakog osjećaja religioznosti, i na kraju se, htio-ne-htio, moram složiti s tobom da Luckyjev smiješak potječe upravo iz tih sfera odnosno Luckyju je došao Odozgo!


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: