Lipanj 2011.

Okolnosti prisiljavaju na opsjenarstvo…

Posted in FILOZOFIJA, Filozofija vina, HAMVAS, KNJIŽEVNOST - PROZA, RELIGIOZNOST tagged , , at 9:57 am autora/ice Magičar

Bela Hamvas: FILOZOFIJA VINA

38fc7-540597_10150759106736104_302464240_nOdmah da se razumijemo, osjećaj religioznosti o kojem piše Bela Hamvas nema nikakve veze s religioznošću glavnih svjetskih religija poput kršćanstva ili islama. Ono što nam Bela Hamvas razotkriva i nastoji prenijeti jest osjećaj religioznosti u svojoj izvornosti a to znači u onom obliku u kojem još uvijek nije uputno spominjati nijedno ime, a kamoli kakvog boga. Samo i isključivo osjećaj božanske prirode, božanske stvarnosti s kojom se čovjek susreo odmah na početku svog postojanja.  Zbog toga mu Nietzcheova filozofija nimalo nije strana a njegovo pisanje kao da slijedi naputak njemačkog filozofa kojeg citira i po kojem:

… govoriti se smije samo ovako: cinično i bezazleno, okorjelo i rafinirano, gotovo opako pametno; a istodobno čista srca, vedro i jednostavno kao pjev ptice!

Taj pomalo šeretski i zanesenjački pristup pitanju božanstva razotkriva i nešto od postmodernog osjećaja današnjeg čovjeka. Izvornu religioznost, baš kako je i tvrdio Nietzsche, možemo živjeti u svako doba ali samo unutar nas samih. Tako je činio i Bela Hamvas. Tog duhovnog pustinjaka koji je dobar dio svog života proveo u getu mnogi će tek posthumno razumijeti. Meni osobno, otvorio je putove prema drugačijem pogledu na stvarnost te mi se čini najboljim izborom za početak pisanja o religioznom osjećaju u našim bićima.

Svoju „Filozofiju vina“ Hamvas neobično drsko, za jedno znanstveno doba, posvećuje ateistima prozvavši ju čak Molitvenikom za ateiste.  Ali daleko od toga da se ova knjiga može shvatiti kao ozbiljan napad na ateizam ili znanost. “Filozofija vina” predstavlja  poziv za proširenje vidika u poimanju jedinstvene i čudesne stvarnosti oko nas, a nikako za šuplju polemiku o postojanju i nepostojanju nekakvog vrhunaravnog „nadbića“. Kada govori o Bogu Bela Hamvas čak predlaže i druge vrste riječi: poljubac, zanos, kuhanu šunku ili baš vino, nastojeći u intelektualca-znantevnika-ateiste osvjestiti taj drugačiji neposredni pristup stvarnosti.

Bilo kako bilo, svaka priča o religioznom osjećaju ne može izbjeći metaforu božanstva. Zašto uopće ‘religiozno’? Zašto bavljenje ‘religioznim’? Religiozni se osjećaj  ovdje shvaća kao duhovna moć čovjeka ravna ostalim duhovnim moćima  – spoznaji, mišljenju i stvaranju. Najkraće bi je se moglo opisati kao onu moć s kojom možemo vidjeti svijet u svojoj povezanosti, u Jednom. Međutim, prava istina o religioznosti danas je mučna. Čini se da nas je gotovo potpunoma napustila, iščezla. S njom, kao jednom od moći duha, najteže izlazim na kraj. Tek u rijetkim prilikama uspijevam je osjetiti. A ‘osjetiti’ je upravo prava riječ kada želimo uputiti na religiozno u nama. Nažalost, ljudi iz dana u dan sve više gube taj osjećaj. Zašto je to tako? Plaćamo li uobičajeni danak napretka civilizacije?

Netko bi mi možda s pravom spočitnuo da miješam lončiće, da je ‘vjera’ mnogo širi pojam od ‘religije’ kojom se misli uvijek neka konkretna religija poput kršćanstva ili islama ili hinduizma. Međutim, ispod ove svoje filozofske mantije imam spreman odgovor. Ako upotrijebim termin ‘vjersko’ nisam li time unaprijed označio nešto strašno dogmatsko u samom bitku riječi, nešto što kao takvo najprije podsjeća na slijepo i zadrto vjerovanje u nešto a što baš želim izbjeći. Zbog toga mi se mnogo umjesnijim čini upotrebljavati izraz ‘religiozno’, pogotovo stoga što u sebi ne nosi konotaciju na vjerovanje bilo kojeg oblika. Upravo glagol ‘osjetiti’ a ne ‘vjerovati’ predmnijevam u smislu izraza ‘religiozno u nama’.

U okviru prvog posta o religioznom u našim bićima nastojim ga dovesti u vezi s barem jednom drugom moći duha – recimo sa znanošću. U knjizi „Kontakt“ neokrunjenog kralja popularne znanosti Carla Sagana, postoji trenutak kada Ellie, junakinja romana, uvjerena znanstvenica, zadobije osjećaj/vjeru u matematičku narav stvarnosti. To je onaj trenutak kada joj vanzemaljac/Veganac otkriva nevjerojatnu tajnu numinoznog (slutim da je taj pridjev bio osobito drag autoru) broja “pi” u kojem su Veganci otkrili, nakon tko zna koliko decimala, zagonetno pojavljivanje neobično dugačkog niza sastavljenog od isključivo jedinica i nula. U tom trenutku Ellie shvaća da matematika nije samo ljudska umotvorina koja joj omogućuje uopće nešto “sintetički apriori” zaključivati o svijetu nego je sama stvarnost matematička i ona to može, pazite sada na riječ koju ću upotrijebiti – osjetiti. Osjetiti matematičku stvarnost – upravo tako. Pa iako se radi samo o romaneskno uobličenoj hipotetskoj tvrdnji, ona predstavlja najbolji primjer kako znanstvenika uputiti da osjeti, a ne samo spozna stvarnost. Moje je mišljenje da su svi veliki fizičari svijeta „očijukali“ s numinoznim, počev od Alberta Einsteina preko Richarda Feynamana, Davida Bohma i mnogih drugih pa sve do Carla Sagana. Primjerice, sam Albert Einstein je tvrdio kako je „svoju“ teoriju relativnosti, mnogo prije podastiranja znanstvenog dokaza, mogao „osjetiti“ u sebi.

Završavam zapis jednim svojim tekstom o ‘religioznom’ inspiriran upravo “znanošću” Bele Hamvasa iz “Filozofije vina”.

Te 1999.-te, predzadnjeg dana ljetovanja na Malom Lošinju, osjetio sam prisustvo božanskog. Rukom sam bio spreman pokazati dio Lošinja u kojem je boravilo. Bilo je samo prisustvo, iluzorno bi bilo tražiti nekakav lik. Do tog trenutka, mi, božji dječaci, preko dana kupali smo se u moru a navečer u vinu. Možda nam je vino sada došlo glave, možda ga je već toliko bilo u našoj krvi da nam se Bog počeo priviđati. Jer, kako kaže Bela Hamvas, na kraju ostaju samo dvojica – Bog i vino. Mi smo bili vino a Bog je bio bog.

Iduće jutro, poranio sam na plažu. Okupao sam se u uljno mirnom moru i iza toga zapalio cigaretu. Jutarnje sunce je izvodilo svoju čaroliju po površini vode bljeskajući s tisuću svjetala. Savršen trenutak, pomislim – božje vrijeme. Bilo je to jedini put da sam se ustao tako rano i išao na plažu tako rano. Sve ostale dane ljetovanja spavao bih do podneva uslijed noćnih pijančevanja. Mnogo godina kasnije, početi ću se ponovno ustajati i odlaziti na plažu rano, kako bih doživio božje vrijeme, kako bih bogu postao suvremenikom. Dok smo se pijano prevrtali po svom krevetu u rana jutra po povratku iz grada, on je već zamijenio noć za dan, dok smo se rješavali mamurluka jutarnjom kavom, on je već na kupanju gdje je probudio vjetrove i podiže valove, dok mamurni silazimo zamrlim kamenim gradom na podnevnoj žezi do plaže, Bog je već u molitvi. Razmimoilazimo se tako cijeli dan i kada se po vašoj smrti napokon sretnete i kada vas on upita „Kako to da se nismo sreli“, što će te mu odgovoriti? Bili smo s Bogom na istom mjestu ali ne i u isto vrijeme, božje vrijeme. Mimoilazili smo se s njim po cijeni praznine koju na kraju života osjećamo dok čekamo da smrt dođe po nas i preda nas u njegove ruke.

7 komentara »

  1. ondajosh said,

    Hm, a što da, recimo ti netko priđe, kao ja sada ovom porukom i kaže: sve ostavi, sve napusti i zaboravi, sva ta imena, i hamvase i sagane i sve te pročitane retke i sve te slike proizvedene od pročitanoga, sva ta poimanja boga i sreće i kreni. Kuda bi, ako i bi, krenuo druškane? Ha?

  2. Magičar said,

    U život, a gdje drugdje! Zato i razlikujem život i pisanje. Književnost, kao jedna od rijetko vitalnih umjetnosti danas samo je dodatak životu i kako bi kazao Nietzsche tu je kako bi nam omogućila svladati odnosno nositi se sa zbiljom. Čovjekov život nije nimalo lagan i duh mu je (pored ostalog) najprije utjeha. Naravno da je religiozno ono najneizrecivije u nama i da bi o njemu trebalo manje pisati a više prakticirati. Ne znam, možda si doživio prosvjetljenje pa ti se svako činjenje više čini suvišnim…

    • ondajosh said,

      Nije li književnost zrcaljanje onog koji piše, a time neodvojiva pojava od autora pa po tome i autor sam? Spominješ FN-a. Radije bih tvoje mišljenje 🙂 Sve ono iza tog citata je proclamation, osim zadnje rečenice. Pročitano nije doživljeno.

      http://polja.eunet.rs/polja424/424-5.htm

      • Magičar said,

        Pa dobro, dragi ondajosh, naravno da si u pravu i da mi to zrcaljenje nekad bolje a nekad lošije polazi za rukom. Pogledaj malo druge postove. U svakom nastojim imati barem jednu originalnu ideju oko koje isplećem književnu nit. A tu su i izdvojeni, potpuno književni dijelovi. Međutim, postovi su i zamišljeni da budu ode pojedinom drugom magičaru i njegovom djelu, dakle, dijelom i kratki prikazi. A s FN-om doista ne znam što ću, u krvi mi je od dana kada sam ga počeo čitati i ne mogu si pomoći… 🙂

      • ondajosh said,

        M-u, ja bih rađe na komunikaciju preko mejla, ako se slažeš 😉
        onda.josh@gmail.com

  3. 50eura said,

    Analiza je isto što i paraliza.Riječi su samo smjernice,ne i objašnjenja.Današnji idolopoklonici ne prave idole od drva ili metala.Njihov idol je jedna vrlo istančana tvar-njihov um,kojim stvaraju vlastitog boga,koncepcije,strukture i sl.!

    “Svi napori ljudskog uma ne mogu dokučiti bit jedne obične muhe.”
    (Toma Akvinski)

  4. bornaija said,

    Svojedobno sam, kao što ti spomenuh u komentaru na Radioheadsima, imao fazu ‘čišćenja’, istom da bih dotaknuo to ‘religiozno’ u sebi, pa sam prestao slušati glazbu, čitati knjige, gledati filmove, pratiti zbivanja u svijetu oko sebe i sl. Pa sam se našao usred rata – moj um, moj prekrasni um imao je prostora i vremena za ‘hysterical overfucking an edge of the edge’.
    Sad bih se, na svoj vulgarno-laičko-filozofski(?) način osvrnuo na ovo što mi se sviđa: ‘Upravo glagol ‘osjetiti’ a ne ‘vjerovati’ predmnijevam u smislu izraza ‘religiozno u nama’.
    Za mene su osjećaji nositelji sjećanja, ne ovih koje se povezuje s pamćenjem, nego onih ‘nekih’, a sjetiti se tko sam to ‘ja’ je bit vjerovanja da ja jesam.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: