Srpanj 2012.

Disati riječima

Posted in A. Z., KNJIŽEVNOST - PROZA, Stvari tagged , , , at 12:16 am autora/ice Magičar

STVARI: A. Z. – ov ciklus

Disati riječima. Upravo to pokušavam dok pišem; disati riječima. Kako uhvatiti igru svemira u mrežu riječi? Rijetkima je to polazilo za rukom. Od mojih favorita tu mislim na Dostojevskog, Joyca, a potkraj života čak i na onog pokvarenjaka Bukowskog. Zaboravio sam spomenuti i gospodina Houellebecqa. Naravno, tu su i mnogi drugi pisci koje ovdje nisam spomenuo. Na koji način ti umovi pišu da u koloplet njihovih riječi bude uhvaćena igra svemira? Najljepše u književnosti je upravo to što na to pitanje nema odgovora. Nema riječi koje bi zarobile druge riječi. S tim u vezi, književna kritika samo je jedan žalostan, besplodan pokušaj da se to ipak učini. Književnost ostaje neuhvatljiva pred svijetom koji se, eto, može zahvatiti književnošću. Međutim, nemojmo se zavaravati, tek dio svijeta i svemira zahvaćen je riječima tih poluludih i polustvarnih umova pisaca. Veliki ostatak uglavnom ostaje predisati u slatkoj i besciljnoj praznini, šuteći nad samim sobom.

Umjetnost kao oznaka za protuživotnu ludost. Svi vi, razočarani, neprilagođeni životu kucate na vrata te lječiteljice ljudske duše, ali samo će rijetkima otvoriti svoja vrata, i biti druga mogućnost, ništa više.

Čini mi se da je tako otvorila svoja vrata i autoru STVARI, bloga arhive misli, kojem ne mogu ući u trag osim činjenice da isti vjerojatno živi u Splitu.

Nekoliko mjeseci nosio sam sat koji ne radi. Osim sentimentalnih razloga, bio mi je drag jer je usporavao vrijeme, a onda sam primijetio da se kazaljke ipak pomalo pomiču; toliko sporo da bi mi život prošao u dvadeset i četiri sata. U tom strahu, prestao sam ga nositi.

Najdublji uvidi u stvari, ne daju se zapisati. Oni se zapisuju u tebe. (Stipi)

Akvarij. Ima li šta više uznemirujuće od toga da prostim okom promatraš granice jednog života.

Baba je legla na kauč da odmori; na TV-u je nogometna utakmica. Ona malo sklapa oči, a malo gleda na TV; pao je gol. Pita me Čiji su ovi šta su dali gol? I jedni i drugi su Škoti, kažem, iz Glasgowa, iz istog su grada. Aha, kaže baba. U tom trenutku sam odlučio da ako prođem šezdesetu, svako jutro ću oblačit odijelo i samo čekati smrt – tako bi volio. Uznemiruje me pomisao da umrem uz utakmicu Glasgowa i Celica. Oni su iz istog grada.

I eto, sasvim slučajno nabasao sam na hrvatskog pisca, koji možda nije ni pisac, a da tako dobro piše! Ne znam kako vi, ali meni se nakon STVARI čitava hrvatska književnost čini jako malom….

12 komentara »

  1. blarcsy said,

    Moj favorit među “finim tkalcima riječi” je Roberto Bolaño.
    Roman “2666” je čisti art brut (riječi kao tekstura,kao nešto taktilno)

  2. Magičar said,

    Čuo sam za taj roman. Moram ga onda predbilježiti za čitanje… Ali STVARI nisu roman, svaki aforizam predstavlja spuštanje u dubinu, ravno u grotlo iskrenosti bića, ako ništa to je način pisanja kojem ću barem uvijek težiti…
    Naravno, sve ovo odnosi se na prozu, za poeziju ne osjećam se pozvanim suditi na ovaj način. Vjerojatno bi bornaija to mogao… 🙂

  3. bornaija said,

    Našao sam se ja pozvan samim naslovom ovog posta. 😀
    Pitao sam se koju sam riječ prvu udahnuo.
    A zatim – koja je riječ bila prva od sviju. Hoće li biti zadnje?

    Poeziju treba maknuti iz književnosti, tako da imamo književnost i poeziju. Nit’ se pišu istim načinom, nit’ čitaju. Ne misle se istim dijelovima uma, nit’ stvaraju u istim zakucima bića. Sjećaš li se Lili Lalauna Ive Andrića? Pitam se koliko li je takvih napisao ne želeći ih pustiti van iz bijelog zatočeništva. I pitam se što li je Miljenko Jergović pomislio kad je prvi put vidio tu pjesmu.
    Kažeš – ‘STVARI nisu roman’. Rekao bi ti Cortazar – ‘Ma nemojmo od toga raditi književnost.’
    Kažem – ‘Naravno da nisu roman, to ti je zbirka pjesama.’ Što bi sad rek’o Cortazar? A autor STVARI kaže:
    ‘Pijani tinejdžeri hodaju lukovima mosta iznad 40-metarskog ponora.
    I njihov hod, postaje poezija u dnevnim novinama.’ 🙂

    • Magičar said,

      Uh, bornaija, a što bi sada bio tvoj komentar… 🙂 Okrenuo si naglavce svu teoriju koju kao imam o književnosti. Da, sada i ja vidim da su STVARI i poezija, a sada se ponovo ubacio i taj Cortazar 🙂 Lili Lalaunu sam morao potražiti na internetu i valjda konačno shvatio zašto Jergović nikada neće dobiti Nobela jer taj dio Andrićeva opusa ne može svariti… ili barem ne bi trebao dobiti (ako tom Nobelu udjelimo čast za otkrivanje veličina na književnom nebu a što je po meni itekako upitno). Drugim riječima, svojim komentarom zadao si mi nove obrasce razmišljanja o istim dobrim starim stvarima za razmišljanje… Ček’, ček, kad se jednog dana ‘obrušim’ i na tvoje pjesme… 🙂 Ali mislim da ću se u tom, kako kažeš, bijelom, a ja bih dodao primordijalnom zatočeništvu svake duše samo zapetljat… jer ako proza može zahvatit svijet, onda mi se čini da je poezija na još višem podestu, poezija je odgovor na pitanje što um radi kad ne stvara svijet, kad se ne bavi njime… 🙂

      • bornaija said,

        Vjerujem da tebi neće biti problem nabaviti ‘Pisma u bijelo’ (ako da, posudit ću ti ja, samo javi kuda da pošaljem) meni omiljenog Zvonimira Mrkonjića. Bilo bi zanimljivo pročitati tvoj osvrt na ustvarenje tamo pročitanog 🙂

  4. Što mislite za Radeta Jarka?

    • Magičar said,

      @Aljoša, ako vas zanima moj skromni sud, zasad ne mislim ništa jer nisam pročitao nijedan njegov roman, jedino pojedine tekstove koje je objavljivao u Europskom glasniku (mislim da se radi o putopisu). Možda jednog dana nešto i pročitam… Ako i razmišljam o hrvatskim piscima onda se u izborniku pored vidi da razmišljam o Olji Savičević Ivančević, Damiru Karakašu, Robertu Perišiću… ako je vaše pitanje bilo usmjereno na moju kritiku hrvatske književne scene… ALi svakako hvala vam što me u kritičare promaknuste! 🙂

  5. Pa! Zapravo oboje. Ali nebitno. Nego, ima jedan autor zove se Srđan Valjarević, ako Vam se dopao autor Stvari, onda Valjarević definitvno.
    Malo je teže dostupan u Hrvatskoj, ali dobavljiv je.

    • Magičar said,

      Evo baš sam sada pročitao jedan intervju sa Srđanom Valjarevićem i doista mi izgleda zanimljivo. Ali on je, što bi rekli, etabiliran pisac, a za autora Stvari mi se čini da to još uvijek nije ili? Imate li Aljoša kakvu informaciju o autoru Stvari?

  6. Pa, po svemu sudeći, autor Stvari, i želi da ostane anoniman-zataškan.
    Čitajući one, prozno-poetske postove, jasno je da se autor užasava publiciteta.
    Da li bih ostvario onakvu lakoću i intimnost pisanja, da ima čitalačku publiku?

  7. A, sto se tiće Valjarevića, evo jedan dio njegove knjige “Dnevnik druge zime” (meni lično najdraže) :
    http://www.sveske.ba/bs/content/zimski-dnevnik .


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: