Listopad 2013.
Filozofija vremena danas
Michael J. Loux: METAFIZIKA / Narav vremena
Recite mi, zar vas ovaj čarobni uvod u jesen ne inspirira da razmišljate o filozofiji vremena? Tko bi rekao, s naše strane, nesvjesni modernih filozofskih struja, da u ostatku porozne bačve filozofske metafizike danas glavnu ulogu ima filozofija vremena…
Knjigu “Metafizika” autora Michaela J. Louxa kupio sam na posljednjem sajmu Interliber za nevjerojatnih 10 kuna. Ta činjenica najbolje prikazuje trenutačni status metafizike i svega ‘metafizičkog’ u svijetu. Interesantno, ni po toj cijeni je ne bih kupio da mi poglavlje naslovljeno ‘Priroda vremena’ nije privuklo pažnju u posljednji tren. I brzo sam otkrio: krajem dvadesetog i na početku dvadeset i prvog stoljeća, postojali su filozofi koje je mučilo isto vječno pitanje – što je vrijeme. Nevjerojatno, pomislih u svom snažnom uzbuđenju. Iako sam skeptičan prema bilo kojoj vrsti metafizičkog razmišljanja danas, u srcu sam ostao čovjek koji je duboko sklon apstraktnom mišljenju. A vrijeme… to neuhvatljivo, apstraktno dijete filozofske metafizike… i mistike… uvijek je usmjeravalo moje misli prema jedinstvenom, spekulativnom načinu razmišljanja. U tom trenutku, s nostalgijom sam se sjetio Svetog Augustina, Heideggera, Nietzschea… svih onih filozofa koji su se bavili ovim pitanjem i usput stvarali grandiozne ideje o univerzalnoj stvarnosti, koje su me često opijale mjesecima…
Sve u svemu, filozof J. M. E. McTaggart, iako možda neznatan za neke (za većinu filozofa svakako nije), još na početku dvadesetog stoljeća nastojao je dokazati da je vrijeme neodređeno, koristeći pritom fascinantnu ideju. No, ono što mi je zaokupilo pažnju nije bila McTaggartova zaključna misao (o kojoj će riječi biti kasnije), već način na koji ju je formulirao. Uključio je dva, na prvi pogled, potpuno nova elementa u raspravu o suštini vremena – A i B vremenski niz. Oba se odnose na naš, ljudski doživljaj vremena. A-niz se odnosi na naše iskustvo vremena kada ga percipiramo kroz prošlost, sadašnjost i budućnost, dok B-niz uključuje naš doživljaj vremena kada izjavimo da se nešto dogodilo prije ili poslije nečega drugoga. Iako McTaggart nije rekao ništa što već nismo znali o našem doživljaju vremena, ipak je važno primijetiti da je kreirao dva nova izraza koja jezično, semantički, na koji god način, olakšavaju uspostavljanje poveznica među njima. Zahvaljujući tome, McTaggart će, bez oklijevanja, u tradiciji visoko apstraktnog filozofskog izričaja, utvrditi da je vrijeme definirano pretpostavkom da B-niz podrazumijeva A-niz, te da je A-niz u svojoj suštini proturječan. Naravno, svoje tvrdnje će potom poduprijeti nizom argumenata, razloga, uvida, i slično, što je uobičajeno za svaku filozofsku raspravu, ali premašuje opseg ovog teksta. U tom kontekstu, upućujem vas na knjigu Michaela J. Louxa gdje su svi ti aspekti eksplicitno izraženi.
Ono što mi, kao i svim drugim ‘neposlušnim’ književnicima, više od svega privlači pažnju nije slušati još jedan od milijuna odgovora na poslovično ‘neodgovorljivo’ filozofsko pitanje Što je vrijeme?, već razmišljanje o tome što se dalje razvijalo na filozofskoj sceni tog doba. U duhu tipičnoj za filozofiju, ostali su filozofi, izazvani McTaggartovom misaonom ‘provokacijom’ o najneodgovorljivijem filozofskom pitanju ikada, svim svojim mentalnim naporima pokušali opovrgnuti jednu od dvije McTaggartove teze. Tako su nastale nove generacije filozofa! Konkretno, oni filozofi koji su osporavali tvrdnju da B-niz podrazumijeva A-niz zaradili su sebi naziv B-teoretičara, a oni kojima nije bio prihvatljiv stav da je A-niz u svojoj suštini proturječan – postali su A-teoretičari! Osim što su se suprotstavljali McTaggartovim argumentima, A- i B-teoretičari uspjeli su započeti raspravu i među sobom.
(Naravno, ova rasprava se ‘prelila’ i u naše vrijeme; na primjer, Brian Greene, fizičar i kozmolog koji se često spominje na ovom blogu i zagovornik teorije struna, deklarirani je B-teoretičar; uvjeren je da prošlost, sadašnjost i budućnost – svi ‘istovremeno’ postoje; pravo uzevši, ako vjerujete u točnost teorije relativnosti, onda nužno pripadate B-teoretičarima; a o aspektima A- i B teorije svakako ću pisati nekom drugom prilikom.)
Iskreno, nevažno mi je što iz navedenog MacTaggart ili bilo koji A i B-teoretičar zaključuje… koliko to da je stvorena nova ‘tapiserija’ ljudskog mišljenja na kojoj će se misli nove generacije filozofa po pitanju biti vremena odražavati na sebi svojstven način. Što je visoka misao ako ne ona koja stvara pozornicu za druga mišljenja, koja je i u filozofiji samo pitanje, i koja, makar to paradoksalno zvučalo, uspješno i zasvagda prikriva istinu. Takva je, po mom mišljenju i MacTaggartova misao… ali i svaka druga vrijedna ljudska misao.
Filozofima svaki komentar na ovaj post strogo zabranjujem! 🙂
O Duhu i njegovim Moćima 
Jespis Damir said,
Listopad 2013. u 11:24 am
8. Dobro, o čemu ne smijem govoriti, o tome ću šutjeti.
8.1 Ima li šutnje koja nije govor?
8.11 Zapravo “govorim” (kolokvijalno).
8.2 Ima li govora koji nisu šutnja?
8.2433 “‘ – ‘?”
8.2433 “‘ – ‘.”
Magičar said,
Listopad 2013. u 1:43 pm
Nastavak Tractatusa, dakle? Mislio sam da ga nitko nikada neće napisati. Ja sam pak “Derridaus” – mišljenje je samo igra, najzanosnija od svih, s posljedicama ili bez, ali i dalje ‘just a game’…