Svibanj 2014.

‘Dvojedna’ filozofija (ili zašto sloboda može biti samo privremena)

Posted in FILOZOFIJA, Propast zapada, Sfere, SLOTERDIJK, SPENGLER tagged , at 10:30 am autora/ice Magičar

Peter Sloterdijk: SFERE
Oswald Spengler: PROPAST ZAPADA

Osim nejasnog, proturječnog stava spram učenja Jacquesa Derride, još nešto me muči u vezi Petera Sloterdijka. Nikako se ne mogu pomiriti s njegovim odnosom prema mojemu drugom omiljenom filozofu –  ‘njemačkoj filozofskoj mašini’ – Oswaldu Spengleru. Nalazim ga neprimjerenim iz jednostavnog razloga: zbog negiranja bilo kakvog utjecaja koji je autor Propasti Zapada mogao proizvesti na autora Sfera. Uostalom, i sami se uvjerite kako se ‘morfolog ljudske historije’ Sloterdijk izražava o ‘morfologu ljudske historije’ Spengleru [Sloterdijkovi citati preuzeti su iz izdanja: Sfere / Mehurovi. Beograd: Fedon, 2010]:

Nategnuto je – doduše, na genijalan način – već i to što je [Spengler]… svaku kulturu uzeo zasebno, kao “živo biće najvišeg ranga” i proglasio je jedinicom koja nema prozore, i nastaje i nestaje držeći se isključivo imanentnih pravila; a pravo forsiranje je bilo kada je svaku od njih pokušao da tumači kao hiljadugodišnje carstvo regionalnog duševnog raspoloženja.

…izloženi životopisi osam kultura… mogu da pretenduju na počasno mjesto… [spomenik] velikoj, možda i jedinstvenoj energiji spekulacije i kombinatorike… Stoga tom uzoru naš pokušaj nema mnogo da zahvali [ja naglasio] – osim kao uvjerljivoj pouci šta bi u budućnosti trebalo izbegavati.

Nakon ovakve rečenice u publici, koja je pročitala oba djela, može nastati samo tajac, možda i ravan onome (da budemo i zabavni) na dvoru kraljice i kralja Tamo Tamo Daleko, u trenutku povratka njihove voljene kćerkice Fione u društvu svog zaručnika i osloboditelja Shreka (iz ‘kule dvorca okruženog lavom’), u kojem oni s neprikrivenim užasom otkrivaju, zajedno sa svim okupljenim građanima, da se proročanstvo ispunilo – naopačke – umjesto da joj vrati prvotni lik lijepe princeze, Fionu je ‘ostavilo (na cjedilu’) u tijelu ogrice, a to se dogodilo iz  sasvim prozaičnog razloga – sam princ-spasitelj bio je ogar. Drugim riječima, Sloterdijkova ‘teorija sfera’, kao jedna tipična morfološka teorija, iste je vrsti kao i Spenglerova; osim toga, ne vidim nijedan razlog zašto se ove dvije teorije ne bi mogle nadopunjavati. Radi se, u principu, o istoj morfološkoj metodi koja, od autora do autora, na sebi svojstvene načine ‘sagledava’ ljudsku tragediju na Zemlji a koju filozofi tipa Jurgena Habermasa nikako nisu mogli podnijeti. Stoga, ne mogu biti uvjeren da ‘[Sloterdijkov] pokušaj nema mnogo [Spengleru] da zahvali’. Eto, što Sloterdijku još zamjeram. Nisam se drznuo oskvrnuti u maestralno sročeno štivo Sfera, nisam i ne želim ulaziti u polemike vezane uz opću uporabu jezika, njegovu bolno razotkrivenu ograničenost, i što reći – iluzionizam, da se njime doista zahvaća istina, bit, priroda onoga o čemu pišemo… Čak ni pojam ‘unutarnjeg’ – kod Sloterdijka, iznimno dobro ‘zbrinut i uhranjen’, koji očito odnosi pobjedu/prevagu zbog svoje ‘dobrote’ nad pojmom ‘spoljašnjeg’, nisam doveo u pitanje. Sve zato, jer sam uvjeren da se radi o knjizi napisanoj iz duboke potrebe, osim toga – i velike snage, s prekrasnim sagledavanjima ljudske muke na zemlji, i plamtećim diskursom koji po svemu podsjeća na onaj mladalački iz Kritike ciničkog uma, ali ponovimo: u potpunosti u rangu s analognim umovanjima Oswalda Spenglera… I zato, ne mogu ne dići svoj glas protiv prikrivanja glavnog izvora utjecaja na, za mene, samo još jednu prekrasnu bajku povijesti čovječanstva, a što Sloterdijk čak izrijekom čini.

Nikada nisam tvrdio da je Oswald Spengler bio u pravu kada je izricao svoju istinu o kulturama kao živim organizmima…Uvijek sam mu mogao spočitnuti tu potpuno neprimjerenu nabrušenost na sudbinu i sudbinska pitanja, pogotovo u knjižici Čovjek i tehnika koju je napisao valjda pod dojmom ne prihvaćanja Propasti zapada od nomenklature tadašnjih svjetskih povjesničara i filozofa. Na Propast zapada gotovo pa da možemo gledati kao na pokušaj pisanja Druge Biblije. U izvanrednu nadahnuću, svjetlo drugačijega, svog sunca, sunca nadahnuća, upravio je on po istim, suhonjavim stvarima ovog svijeta. Za to je od bogova bio nagrađen: dobio je neslućen, nov, originalan pogled na svjetsku historiju.

Ovdje [u Propasti Zapada], dakle, neće biti govora o tome što svijet “jest”, nego što on znači živom biću koje je njime okruženo.

Ne odaju li već ove riječi neslućenu skromnost njezina autora da se ne petlja sa ‘stvarima bitka’, nego da svojom morfologijom ljudske povijesti jedino zadere u ljudsku dušu i njezine osjećaje?

Zbilja – svijet u odnosu na dušu – za svakog je pojedinca projekcija usmjerena u područje protežnog; ona je ono “vlastito” što se ogleda na “stranome”, ona znači samo to strano. Jednim koliko stvaralačkim toliko i nesvjesnim činom – ne ozbiljuje “ja” moguće, nego se “ono” ozbiljuje kroz mene – gradi se most simbola između “živog ovdje” i “ondje”… To je ideja makrokozmosa [ja naglasio], zbilje kao zbroja svih simbola u odnosu na dušu… Sve što jest ujedno je simbol… Simboli kao nešto ozbiljeno pripadaju [protežnomu]. Oni su postali, nisu u postajanju.

Upravo ideje makrokozmosa najprije ćemo se sjetiti kada kod Sloterdijka naiđemo na mnogo profinjeniji morfološki izraz – sferu. Ako se kod Spenglera predmet proučavanja javljao u makro obliku jedne kulture, kod Sloterdijka sfera se nadaje kao puno fleksibilniji morfološki pojam primjenjiv na mnogo drugih očitovanja ljudskog duha. I premda će priznati da se i kultura jednoga naroda može uzeti kao sfera, Sloterdijk će snagom svoje filozofske imaginacije (da ne kažemo spekulacije i kombinatorike), sferu predočiti kao najprije, svoje vrste, stanovito ‘dvojedno‘…

Dokaz egzistencije ili samo ukazivanje na pra-motiv ekskluzivnog proizvoda svog duha, on spektakularno izvodi iz biblijske priče šestog dana stvaranja koja opisuje kako je Bog stvorio čovjeka. Besprijekorno pitkim stilom, prepunim profinjenih, pažljivo osmišljenih metafora, tehničkih i inih izraza (poput ‘teotehnike’, ‘dvojednog’ i sl.), Sloterdijk nas najprije poučava kako trebamo razlikovati dvije faze u stvaranju čovjeka: u prvoj,  “…tvorac nije bio ništa drugo do keramičar kome se dopalo da od odgovarajuće sirovine napravi figuru nalik sebi, majstoru.” U drugoj pak, u tu ljudsku kreaturu on je udahnuo dušu. Obje faze su, primjećuje Sloterdijk, “izrazito tehničkog karaktera”. Međutim, dok prva faza čovjekova stvaranja ne predstavlja ništa posebno, ništa tajanstveno, šuplju glinenu posudu slična oblika svaki keramičar može izraditi, dotle druga faza predstavlja ono istinski tajanstveno što odaje istinski ‘Božji posao’, način na koji je Bog u ljudsku kreaturu udahnuo dušu, život. Tu ‘teotehniku’ Sloterdijk drži vrhunskom tajnom kojom čovječanstvo nastoji ovladati kroz svoju povijest.

…pitanje šta je to tehnika može [se] razumeti samo premeravanjem razmaka između onoga što je Bog bio kadar in illo tempore, i onoga što će čovek umeti da učini u svoje vreme… Možda ono što zovemo povesnošću nije ništa drugo do vreme koje je potrebno da se u okvirima ljudskih dometa ponovi božji trik?

[Zasada], uduvavanje života je tehničko-nadtehnička procedura koja je isključivo božji patent.

Ali čak ni tu još uvijek ne nailazimo na genijalnost onih misli na koje je Sloterdijk položio svoje sfere. Naći ćemo ih tek u izvanrednu uvidu “…da udahnjivanje odmah za sobom povlači i uzvratni udah…”, drugim riječima, nakon što je primio udah, čovjek je izdahnuo, vraćajući tim činom udah Bogu, svome tvorcu! Ova genijalna slika ipak je samo slika, metafora jednog čisto fiziološkog procesa koju ne želimo ‘raščarati’, ali ni učiniti da za njom budemo povodljivi uslijed neke nove sumnjive vrhunaravne istinitosti koju nudi. Njome želimo samo nadahnuti. I to je pravi smisao svakog teksta, svake filozofije, svake morfologije, književnosti, pa čak i znanstvene teorije. Ne možemo polagati pravo na istinu, ali ne zato što je ne možemo dosegnuti, nego zato što ona pretpostavljamo/vjerujemo – ne postoji. U ovom trenutku, kako se uzme, postoji između pet do sedam milijardi subjektivnih pogleda na svaku različitu stvar na ovom svijetu, ali ne postoji istina po sebi.

Ono što je Sloterdijk ovom slikom želio poručiti može se svesti na iskaz: diše se zapravo ‘zajednički’ kao svojevrsno ‘dvojedno’. Odatle je izvedena i ‘definicija’ sfere. Što je, onda, sfera?

sfera jedvojedan zajednički prostor doživljaja i iskustva… zahvaljujući obrazovanju sfera, dolazi do izvornog prostornog širenja onoga što tradicija naziva duhom… Kada jevrejski Bog i prototipski čovek okrenu jedan ka drugome onu svoju stranu koja je otvorena za kontakt, onda oni stvaraju zajedničku sferu unutrašnjeg prostora.

To je smisao biblijskog govora o ‘slici božjoj’. Njime se ne želi reći kako je Tvorac bio mistički solo-android koji je iznenada rešio svoju pojavu (koja se pojavljuje – kome?) prekopira na zemaljsko tijelo;  to bi bilo apsurdno kao i zamisao da je Bog žudeo za društvom naknadno stvorenih, formalno sličnih glinenih figura… Božji patent jeste mogućnost intimnog komuniciranja u primarnom dualu. On ne ukazuje toliko na vizualno opazivu sličnost između uzora i odraza koliko na izvorno dopunjavanje Boga kroz Adama i Adama kroz Boga.

S Bogom je samo ‘krenulo’; nakon prsnuća prvobitne, primordijalne sfere, činom izgona prvih ljudi iz raja, čovječanstvo se okrenulo izgradnji novih sfera. Zapravo, prema Sloterdijku, modaliteti prsnuća sfera stvaraju uvjete za historiju kultura. I dakako, zajednice koje će se u ljudskoj historiji pokazati najuspješnijima u izgradnji sfera uvijek će biti ‘religijski fundirani narodi’… Drugim riječima, samoća više nigdje ne nalazi utemeljenje. Nikada nismo sami. Sferno smo učahureni s onim Drugim, uvijek i zauvijek, većinu vremena. Nemamo pravo izbora; sloboda može biti samo privremena i započinje prsnućem sfere, unutarnjeg intimnog prostora koji se lomi i nestaje u toj neshvatljivoj, sablažnjivoj želji za slobodom… ali samo do neke nove sfere.

1 komentar »

  1. Reblogged this on aleksandra sergejevna.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: