Ožujak 2016.
O istini (ničeancije viii.)
Friedrich Nietzsche: UVOD U NIETZSCHEA / PABIRCI IZ NIETZSCHEOVE OSTAVŠTINE
45.
Pojedinac je istina, a društvo laž; tako je znalo zboriti moje ‘ja’ nekad, a tako zborim i ‘ja’ današnji, oslonjen na hrpu, u vlastitoj radinosti, dokučenih postfilozofskih i postznanstvenih uvida. Jedina neposredna istina kojoj mogu pristupiti je, na kraju krajeva, samo ona koju imam u svojoj glavi. Filozofi su ovome problemu dali naziv – problem ‘povlaštenog pristupa’. Sve u svemu, pristup istini uvijek se događa ‘kroz nas’, taj subjektivni filtar nemoguće je otkloniti. O nekakvoj ‘pravoj istini’, ‘istinitoj istini’, ‘istini po sebi’, čini se da više ne možemo govoriti.
Ono što je novo u našem sadanjem stavu prema filosofiji jest jedno uvjerenje koje još nijedno doba nije imalo: da mi nemamo istinu. Svi su raniji ljudi “imali istinu”: čak i skeptici.
Ali, čini se da je mi, današnji, Nietzscheu preksutrašnji – ponovno imamo! Međutim, kao da se time nismo pretjerano usrećili. Istina je danas isključivo u službi manipulacije pojedincem. U današnjem dobu ona je unovačena, postala je ‘vojnik’ volje za moć, i vjerujem da neću pogriješiti ako kažem da je danas na stvari – ‘rat istina’!
46.
Tko zna što naše istine stvara, oblikuje i mijenja. Ono što se nadaje nama, postničeancima, u nekakvoj novoj gnoseologiji, odnosi na uvid da pojedinac istinu zapravo osjeća; odatle, nešto mu se čini istinitim ako mu je proželo biće, u bilo kojem smislu. Ako svijet doživljava racionalno, istinu će ‘osjećati’ logički, ako je oslonjen na emocije, istina mu se može činiti lijepom… ili neizdrživom. Tako i mnoge ‘laži za druge’ mogu postati ‘nečije istine’, uključujući tu i one ‘neporecive’ ‘logičke laži’…
47.
Postoje religiozne i znanstvene, moralne i nemoralne, subjektivne i objektivne, korisne i beskorisne istine; postoji i ona osobita istina filozofa kojoj on stremi u svojim najskrivenijim mislima, kao i naizgled ona, neporeciva, logička istina; postoji i umjetnička istina koja može biti moćna i tajnovita, ali i ona bezazlena i nevina koja (kao da) dolazi iz usta djeteta. Ali, što ćemo s onim tzv. ‘vječnim istinama’, koje na svoj način svojataju i logika i znanost? Nije li ove istine ipak nemoguće pobiti? Jedna glasi da će sunce izići na horizontu svakog dana. Pomislimo na mogućnost da Sunce jednoga dana ipak ne izađe. Možemo li to zamisliti? Naravno! Nakon pet milijardi godina, kako predviđaju znanstvenici, naše sunce će se ugasiti i navedena istina više neće vrijediti. Tako će se jednog dana dogoditi da jedna – u ovom dobu potpunoma neupitna istina – defacto postane opovrgnuta… To znači da su i ‘vječne istine’, u načelu, perspektivične istine, kao i sve drugo. Sunce izlazi samo u ‘našem svijetu’, izvan njega ne. Sunce je samo jedna zvijezda u svemiru pored milijardu drugih.
48.
Istine se hrane znanjem, znanje informacijama, informacije podacima, a podaci našim svjetonazorima, znanstvenim paradigmama, političkim i inim interesima… Odrediti što je podatak jednim dijelom je pitanje perspektive, a drugim dijelom – jedno moralno pitanje!
49.
Uvijek su nam naše istine draže od tuđih! Pa opet, (pre)često vlastitu istinu korigiramo nekom tuđom! Zapravo, mi smo ti koji smo u svakom trenu prisiljeni vlastitu istinu korigirati, ako želimo preživjeti. Odatle smo vječno upućeni jedni na druge.
50.
Posjedovanje istine nije strašno nego dosadno, kao svako posjedovanje.
O Duhu i njegovim Moćima 
Livia Less said,
Travanj 2016. u 12:04 pm
Ovaj post sam u potpunosti shvatila. Obogaćuješ spoznaju čitatelja. Bar ja to tako doživljavam. A istina? Tu nemam šta komentirati. Dosta si ti napisao. Filozofiju shvaćam kao potragu za istinom koja nikad ne završava.
Magičar said,
Travanj 2016. u 10:35 am
Lijepo si to kazala, Livia…”koja nikada ne završava”, jer to je najdublje u ljudskoj prirodi… Istina je po meni samo ogledalo nas samih, istina je ponajprije povezana s čovjekom… Ali zanimljiv je taj ljudski nagon za spoznajom, ili strast za istinom, bez obzira što nam se sto puta na razne načine reklo “Ne dalje u tom smjeru!” mi dalje u njemu ustrajavamo! 🙂
Livia Less said,
Travanj 2016. u 10:27 pm
Taj smjer iscrpljuje, ali kao i ti, ni ja ne odustajem. To je nešto u nama, kao gen, ne može se izbjeći. On je tu i polagano nas usisava i određuje. Nema granica. Naša fizička i psihička tijela su samo mediji za ispunjavanje te potrebe, želje… Tako ti ja na to gledam. 🙂
Magičar said,
Travanj 2016. u 8:29 pm
Ali da iscrpljuje – iscrpljuje, draga Livia! 🙂 Zanimljivo je kako se ne možemo ukloniti od istine, i kad je naoko ne želimo tražiti, i to svima govorimo, u jednom trenutku otkijemo sebe kako samo još dublje kopamo u potrazi za njom…
saschaein said,
Travanj 2016. u 11:35 pm
Mi nemamo istinu, Istina ima nas.
Rat postoji, rat je sjenki.
Ako ćemo već filosofirati, naučnici ni ne misle
po riječima Hajdegera.
A zašto Hajdeger? Pa veći je filosof barem od naučnika.
Npr.: Sunce je samo jedna zvijezda … A šta je zvijezda?
Istine ne treba hraniti, čini mi se, već se mi hranimo Istinom,
koji smo se od nje odvojili, s njenih grudi otpali. Mi smo manji od istine pa je zato i tražimo.
U tom smislu korigujemo sebe da bi otklonili oblak što se namakao
između nas i Istinitosti. Poenta nije da preživi sjenka već da Biće se ostvari, a s tim i čovjek.
Istine, isto, ne moraju biti gotova stvar, mada pogađaju. Sjenku.
Kao što svjetlo pogađa mrak.
Pozdrav.
Magičar said,
Travanj 2016. u 11:10 pm
“već se mi hranimo Istinom”, s ovim se i te kako slažem saschaein, kao i “Istine, isto, ne moraju biti gotova stvar, mada pogađaju”… Tvoji uvidi uvijek su duboki, i bace me na razmišljanje. Jedino, što mi se nekako čini kao da ti je još uvijek stalo do Istine, jer još uvijek nisi siguran ima li je ili nema…? Meni se pak čini da mi to, iz ove naše prostornovremenske niše, nikad nećemo saznati…
blarcsy said,
Travanj 2016. u 8:29 am
Teilhard de Chardin govorio je o NOOSFERI (trećoj fazi nakon GEOSFERE I BIOSFERE)do koje se za početak dolazi shvaćajući Uskrs kao suprotnost osamostaljivanju svakodnevice.
Magičar said,
Travanj 2016. u 11:14 pm
Znam vrlo dobro gdje počiva tvoja Istina, Zlatko, i ne moram u tom svom znanju ‘biti glasan’… 🙂 Mi, pak, filosofi, također protivnici svakodnevice na svoj način, nastavljamo s propitivanjem…
Crtice iz ‘nadreligioznog’ i ‘nadznanstvenog’ (ne bojte se! sve ste to vi!) | O Umu i njegovim Igrama said,
Kolovoz 2016. u 9:03 pm
[…] mjeri, dakle, uvjeren sam da smo mi ti – stvaratelji svijeta. I zbog toga na jednom drugom mjestu tvrdim – istina je uvijek subjektivna! Ipak, kada bih bio istinski religiozan, kao što nisam […]