Lipanj 2017.
Pojednostavljen opis propasti
Adam Curtis: HIPERNORMALIZACIJA (HyperNormalisation)
Uvjeren sam da svakome od nas u nekom trenutku pođe za rukom skovati izraz koji nam u trenu razotkrije na koji to način živimo – dok živimo kao ljudi na Zemlji, izraz za ‘patinu’ doba kojemu svjedočimo, a koji nam opet, ne neki čudan način, pomaže dalje živjeti. Za slučaj ljudske životinje s kraja dvadesetoga i početkom dvadeset i prvog stoljeća, Kevin Adam Curtis, engleski redatelj i producent, skovao je izraz hipernormalizacija (engl. HyperNormalisation). Probajte ‘proguglati’ tu riječ i odmah ćete (sa)znati o čemu se radi: istoimenom dokumentarcu snimljenomu pod patronatom BBC-ja, iznenađujuće dostupnom s većine piratskih sajtova, unatoč tomu što je snimljen tek prošle godine…
Priznajem, nisam imao prilike pogledati ništa slično a što mi u tolikoj mjeri govori u čemu to danas živim, odnosno u kojoj to ‘vrsti društva’ čiji sam pripadnik (htio to ja ili ne)… Mnoge stvari na ovom svijetu, prvenstveno društvenog karaktera, nakon gledanja ovoga nimalo zamornoga, trosatnog uratka, poprimaju drugačiju, jasniju ‘boju’. Recimo, po pitanju političara, hipernormalizacija Adama Curtisa otkriva da se uglavnom radi o glumcima, klaunovima, a poneki put i pravim idiotima, na koje se slobodno mogu primijeniti i riječi Grouncho Marksa, jednog od braće Marx (koje Žižek obožava citirati) iz filma Douck Soup:
“…on možda govori poput idiota i izgleda poput idiota, ali nemojte da vas to zavara…on jest idiot!”
Bilo kako bilo, film Adama Curtisa poručuje nam dvije stvari: prvo, da je svijet suviše komplicirano mjesto da bi se moglo smisleno objasniti što se to u njemu događa; i drugo, da je političku moć negdje od sredine druge polovine dvadesetog stoljeća polako započela zamjenjivati ona, puno gora, financijska… Obje hipoteze, dakako, zahtijevaju svoju elaboraciju.
Unatoč tomu što dokumentarac Adama Curtisa podastire jednu distopijsku viziju svijeta, kojemu je današnji svijet “čudno mjesto za život”, ipak uspijeva odoljeti iskušenju da iznese neku prikladnu teoriju zavjere za kojom bi obično posegnuli dokumentarci ovoga tipa; sjetimo se, primjerice, Zeitgeista. Ne, nitko ne stoji iza onoga u čemu smo se našli osim možda ‘stare, dobre’ volje za moći koja se u vizuri ovog našeg doba očituje kao volja za isključivo financijskom moći i koja se ogleda u toj ubitačnoj logici “slobodnog tržišta”… (navodnici kazuju sve, ono je sve samo ne slobodno!) Svima nama ‘današnjima’, bez izuzetka, ona će nesmiljeno oko vrata zavezati mašnu korisnosti i učinkovitosti. A upravo iz razloga što odnosi snaga na pozornici “volje za moć” nužno moraju biti kaotični, nitko ne može upravljati ‘sustavom’ odnosno u konačnici dovesti do njegove stabilnosti. Budućnost trajno ostaje nepoznata i neodređena a jedino što se može predvidjeti jest nadolazeća opasnost. Tako će odsada funkcionirati ‘ljudsko odviše ljudsko’ na zemlji…
I upravo ta sudbinska nepredvidivost, tvrdi Curtis, u ljudskom biću mora izazvati otpor te ga natjerati da proizvede pojednostavljeno objašnjenje realno kompleksne situacije – drugim riječima, mora hipernormalizirati svoje stavove spram onoga što živi. I da ne bude zabune, hipernormalizaciju prakticiramo svi, ne samo političari! Ipak, kod političara ona je najuočljivija, na njihovom primjeru ona se najlakše može p(r)okazati. Političari u nedostatku odgovora na realnu kompleksnu situaciju počet će izmišljati, te podastirati masi iluzije različitog tipa koje, tek kao takve, postaju okidač za prikladne teorije zavjere… Jedna od takvih brižljivo građenih iluzija posjet je vanzemaljaca mjestašcu Roswell 1940-ih…
S druge strane, iza financijske moći, ne stoji i ne može stajati nitko konkretan, ona sama je nus-produkt djelovanja ‘volje za financijskom moći’, logike tzv. slobodnog tržišta, koja je u stanju mijenjati svoje glavne igrače. I ako o nečemu trebamo danas pričati, i to neprestano kritizirati, to je taj moloh neprestanog umnažanja naše financijske moći, potreba da ako nešto radimo, da to bude korisno, da bude u službi tog moloha. Nijednog trenutka ne smijemo stati, opustiti se… Dokolica je lijenost prošlih vremena, a vožnja biciklom po gradu bez odredišta duboki izraz egoizma. Poduzetnička klima uništila je u čovjeku, na koncu, ono najprofinjenije, osjećaj da ima vremena – i da ne gubi vrijeme ako u danom trenutku ne radi ništa… Jer, upravo iz tog ‘nečinjenja’, praznine, tek može nastati ono nešto doista vrijedno… a o tom nam osjećaju, siguran sam, ‘braća umjetnici’ mogu nadugačko pričati…
Osim navedenoga, dokumentarac je prepun dodatnih referenci na događaje i osobe koji su obilježili doba u kojem živimo; ali namjerno nisam spomenuo nijedno ime, nijedan konkretan događaj, jer to nije osobitost Pustopoljine… Naše nije baviti se politikom, ali jest sagledati, dobiti uvid u doba u kojemu živimo. Do nas današnjih je, kako Žižek često naglašava – samo misliti, a ne djelovati; koliko god se to nekima činilo čudnim i odbojnim! Samo utvrditi stanje, dijagnozu društva, a zatim stisnuti ruku jedan drugome i razići se… Tako otprilike izgledaju i razgovori u stvarnom svijetu @Caninha, kojemu imam zahvaliti za mnoge reference iz ovog posta, i moje malenkosti…
Jer, kad malo bolje razmislite, neće li svako naše djelovanje neoliberalizam u ovom trenutku uvijek znati iskoristiti za uvećanje vlastite financijske moći koja mu je glavni okidač? Paradoksalno, to je čak i slučaj s ovim tekstom… Na koji način završava današnji pobunjenik protiv društvene nepravde na sjajan je način prikazano u Black Mirror seriji Charlija Brookera u epizodi Fifteen Million Merits.
Mnogi današnji pisci čine mi se ishlapjelima u jalovim društvenim raspravama, povijesnom egoizmu naroda i obitavanjem u vlastitim svjetovima… Moj je, recimo, treći slučaj. I moj je roman u tom smislu čisti promašaj, kao što je to svaki roman koji ne izlaže inherentnu društvenu laž koja upravlja njime. Možda će nam poći za rukom u red dovesti svoj život, ali ‘život’ ovog doba – više ne. Na kraju, gledat ćemo njegovu propast onim istim egoizmom kojim smo danas okruženi na svakom koraku… S tim da naš egoizam i nije tipični egoizam, to je egoizam povučenosti u ‘vlastiti svijet’ u kojemu se osjećamo dobro, i ne marimo za druge… Jedino što nam je preostalo je svijest o ovoj bezizlaznosti, o ovome “da nije dobro” i da se na društvenom planu u budućnosti ne možemo nadati ničemu boljem… Svaka naša javna, glasna riječ, ako ne bude iskorištena od vlastodržaca financijske moći (a što se naposljetku dogodilo glavnom protagonistu navedene epizode Black Mirrora), odbit će se o ‘zidove’ nezainteresiranih umova ispunjenih trivijalnim sadržajima… I ne radi se o tome da joj nedostaje snage kako bi se mogla obračunati s drugim, najčešće trivijalnim sadržajima uma, nego prije o tome da joj nedostaje nešto puno jednostavnije, ali nedostatnije – šifra, lozinka, kôd… kako bi uopće prodrla unutra.
Polako i sigurno vraćamo se u bezličnost tavorenja ljudske životinje u okrilju Prirode… Ali zar je i moglo biti drugačije? Kad se sve može objasniti novcem, ima li još smisla pisati ovakve tekstove?
O Duhu i njegovim Moćima 
caninho said,
Lipanj 2017. u 11:36 pm
Ima smisla Magičaru. Ima smisla pisati tekstove, a pogotovo ima smisla pisat ove tvoje tekstove. Umovi jesu trivijalizirani, nervira ih svako promišljanje situacije ali onda je naš zadatak upravo to-da ih nerviramo malo i provociramo…i njih i nas same, jer smo svi već pomalo ,kako i sam kažeš u mašini. Zato sam ja recimo ponosan egoista, koji u ovom vremenu stalnog rasta i napretka, nalazim za shodno vozikat se po gradu, bez nekog konkretnijeg cilja i odredišta. 😀 Djelujem subverzivno.
Magičar said,
Lipanj 2017. u 9:21 am
Baš tako, brate Caninho! Ti si me i poučio, putem Žižeka, da se trenutno ne može ništa drugo učiniti osim provocirati – mišljenjem, teorijom, a neki bi rekli zgubidanjenjem (lijep izraz!)… Neke stvari se naprosto moraju dovršiti, tome nas je poučio još Heidegger kada je govorio o razvoju tehnike. Razvoj tehnike, baš kao i kapitalizma (pa i bilo čega drugoga) ima svoje vrijeme koje ‘unutar sebe’ mora biti dovršeno… Revolucije su doista passe iako se s tim možda @Holden neće složiti… 🙂
Retka Zverka said,
Lipanj 2017. u 2:39 am
Na tvoje poslednje pitanje, odgovor je da ima smisla ostaviti broj tekućeg ili pejpal računa, što bi umnogome objasnilo teoriju apsolutne monetarne prevlasti (n)ovog svetskog poretka.
Ne samo što je subverzivno uživati u dokoličarenju o(t)puštenog ega sa različitim udelima primesa duha, to je čak vrlo perverzno, jer strela izlazi tek u trenutku kad se žica na luku otpusti.
Kad se Haksli radio meskalinom i to pribeležio u Vratima percepcije (i dalje u Raju i paklu) primetio je da će ljudskoj vrsti uvek biti potrebna neka droga. Tada je percipirao da to mora da bude nešto što će obuhvatiti čitavo čovekovo biće, a da to nije ni vutra, ni barbiturat, ni hardcore droga, pa ni alkoholno piće za mladiće. Dobili smo novog droga boga – internet. Nikad dostupniji, nikad odstupniji.
Horsko pevanje pojedinaca je zapravo lobotomisani vapaj nosilaca ludačke košulje. Ono što je apsurdno je da sad da izađeš na ulicu sa heklerom u ruci to niko ne bi ni primetio. Ali na netu bi to šerovali i komentarisali. Međutim, čik izađi na ulicu i reci ponešto iz svog teksta. Vrati se na prvu rečenicu u ovom pasusu. Šetamo slobodno po nevidljivim bodljikavim žicama.
Magičar said,
Lipanj 2017. u 9:29 am
“Dobili smo novog droga boga – internet. Nikad dostupniji, nikad odstupniji.” Ovo ti je sjajan komentar, @Retka Zverko! Baš si rijetka! 🙂 Volio bih pročitati jedan tvoj tekst na ovu temu…
Kad bi svi bili kao ti ne bi bilo potrebe za ovim tekstovima, ali u obrnutom smislu, jer nikoga ne bi trebalo njima provocirati… Ne znam što se to događa danas, možda u svojoj kritici pretjerujem, ali nimalo nisam uvjeren da idemo prema boljem svijetu… Lako je izgraditi neki svoj svijet, čak u njega pustiti nekoliko duša i zatim se potpuno zatvoriti, ali u tome nije point. Moramo misliti na Druge, moramo misliti na nas kao Vrstu iako smo svjesni da 99% pojedinaca današnjeg Društva danas to ne čini jer misle samo na sebe….
Retka Zverka said,
Lipanj 2017. u 11:25 am
Pa hvala ti Magičare na ovim divnim komplimentima. 🙂 Kakve su tvoje bravure u tekstovima, takvi su i moji komentari. Rado bih ti udovoljila sa jednim tekstom na ovu temu, ali to ti ne mogu obećati. Ako izleti iz mene, biće. Ne mogu ti reći da li preteruješ, ja preterujem svakako. Ja volim da provociram. S razlogom. Slažem se sa tobom u ovom delu ja vs. on/ona, mi vs. oni. Mi smo svi jedna duša u tome i jeste catch. Kako onda u autističnom svetu može da se živi sa jednim komadićem? U tome je veliki problem. U toj primarnoj odrođenosti modernog čoveka, i od sebe, od drugih. Uvek sam se pitala, kada se dete rodi, da li je celovito, pa ako jeste, kako to da kulturološko-društveni poredak (čitaj: odgoj) tako brzo upropasti dečju dušu i podeli je (shiz). Ili je to savršena podloga za dalju šematizaciju i robotizaciju?! Sigurno nisam rekla nešto što neko već odavno nije rekao.
Magičar said,
Lipanj 2017. u 9:24 pm
Da, @Retka Zverko, to su poznate stvari, pred nikim se ne treba zatvarati. I nije li svijet bolji što je raznolikiji, što je pred nama otvoreno više njegovih mogućnosti! Uvijek sam bio za to da se svijet podijeli, ali samo zato da bi svaki pojedinac mogao pronaći svoj kutak u kojemu bi mogao biti sretan, ali sada nekako uviđam da nije u tome point… Nekad me naprosto zanima da kao vrsta budemo sretni, kao u doba Carla Sagana ili barem na način kako je on to zamišljao… Gdje je nestalo to ‘sretno vrijeme’? Je li ga bilo jedino u Saganovoj iluziji…? Više nisam siguran….
caninho said,
Lipanj 2017. u 3:25 pm
I da zaboravih napisat da nije stvar samo u trivijalnim sadržajima, kojima nas filaju i pasiviziraju-hipernormaliziraju….ima još uvijek izvrsnih filmova koji se mogu smatrati vrhunskom umjetnošću ali i u njima se prodaje sličan stav…o ljudskoj prirodi o neizbježnosti ovakvog sistema i poretka stvari…recimo serija “Fargo”…odlična serija! a glavni lik je Lorne Malvo(glumi ga fenomenalni Billy Bob Thornton)…nekakav surovi plaćeni ubojica, ali koji isto tako iz nekih svojih razloga često i poštedi mnoge koji mu se nađu na putu..a u ovo sceni govori o rimljanima koje su zaprava osnovali vukovi…https://www.youtube.com/watch?v=RKpBrElvTYk …” ” because the Romans were raised by wolves. The greatest empire in human history, founded by wolves. You know what wolves do. They hunt. They kill. It’s why I never bought into the jungle book. Boy is raised by wolves and becomes friends with a bear and panther. I don’t think so.Well I’m saying that the Romans raised by wolves, they see a guy turning water into wine, what do they do. They eat him. Cause there are no saints in the animal kingdom. Only breakfast and dinner”
Magičar said,
Lipanj 2017. u 9:28 pm
Eto, još jedna referenca od tebe, brate @Caninho, na kojoj ti zahvaljujem, mislio sam da ćeš se ovdje nadovezati na onu Žižekovu: “…čovječanstvo je OK, imamo nekoliko fantastičnih umjetničkih djela, znanstvenih teorija… ali 99% ljudi tog istog čovječanstva je nezanimljivo… :)” ili tako nešto… ali ova na Fargo je također odlična i uklapa se!
Holden Kolfild said,
Lipanj 2017. u 11:24 am
”Svaka naša javna, glasna riječ, ako ne bude iskorištena od vlastodržaca financijske moći (a što se naposljetku dogodilo glavnom protagonistu navedene epizode Black Mirrora), odbit će se o ‘zidove’ nezainteresiranih umova ispunjenih trivijalnim sadržajima…”
Na insistiranje mlađeg sina odveo sam ga pre par dana u McDonallds i posmatrao gomile tih ”nezainteresiranih umova ispunjenih trivijalnim sadržajima… ” Stotine njih stoje u redovima, čekaju po pola sata da stignu na kasu, daju velike pare da bi zauzvrat dobili smeće, a onda prezadovoljni i presrećni traže slobodnu stolicu. Je li to čovečanstvo kojem sam pokušao da se obratim? Kako? Zašto…
Da se uklopim i budem deo te mašine? No way… Još par dana u depresiji jer sam deo istog roda sa ovim pasioniranim konzumentima preskupog McDonallds smeća, ali neću se pretvoriti u Homer Simpson-a. Uskoro krećem ispočetka na krilima nekih novih ideja koje nikada neće biti materijalizovane, ali ću se zadovoljavati time da sam bar pokušao.
Dok sam čitao ovaj tekst, a i sada dok kucam komentar, u meni ponovo zvone reči velikog Fidela… U revoluciju sam krenuo sa 82 čoveka. Danas, kada bih ponovo krenuo, krenuo bih sa 10-15 ljudi, ali pravih, punih vere…
Inače, to da… ”Revolucije su doista passe iako se s tim možda @Holden neće složiti…” otprilike da je tako. Ako bih se pomirio s tim, to bi bio kraj mene kao jedinke i ostala bi možda samo neka ljuštura, ali za mene nije kraj, sve dok sudija ne odsvira poslednji zvižduk 😀
Magičar said,
Lipanj 2017. u 5:46 pm
Pa recimo, @Holdene, da je revolucija odgođena na neodređeno vrijeme, jer nikada se za ništa ne može reći da je potpunosti stvar prošlosti… Možda će se Revolucija vratiti s novim licem, kao što ga i sam kapitalizam posjeduje…
Po meni, ti si prenositelj Poruke, predaja o Revoluciji mora ići dalje, kao što sam si ja uzeo za pravo (a po mnogo čemu je to sasvim pretjerano i nezasluženo) da promičem Nietzscheovo učenje, njegove najdublje misli… Jednostavno, nekad se osjećam u raspoloženju poput njegovog, i čini mi se da sam u stanju misliti i pisati poput njega, neovisno o kvaliteti napisanoga….S druge strane, to čovječanstvo, kakvo god da jest, ne mogu prevući preko srca… Uvijek sam u stanju zamišljati ga sretnog, i to je ta naša kob….
I da, ideje su važne, prevažne, makar se danas ne činilo tako, vidjet ćemo kamo će nas budućnost odvesti, ali definitivno nećemo odustati!
letindor said,
Lipanj 2017. u 10:46 pm
Sve je evolucija i revolucija, isprobano već
svjet prvim korakom izlazi van, a unutar je
promjena dresova, puka galama i otimanje
život oblika na račun nekog drugog tkanja
Podležeće i nudi sva bezbrojna istrčavanja.
Supstancijalno doticanje je, ipak, crpljenje
prijeprostornog Beskraja i Beskraju nije to
problem nahraniti čeda kao ni moru što nije
problem biti podrška bezbrojnim talasima u
strahu koji jedan drugog gleda, da nestaće.
Beskraj daje zagrljaj potpun, blizinu što dira,
ali ne dodiruje. Involucija već je TU nekakav
Povratak Sebi i borba unutrašnja do Velikog
nebrojivog Ništa Punina, a Hegelu to Biće je
čisto i prazno jer ,,sretna vremena su prazne
stranice povijesti”. Neispisano.
Magičar said,
Lipanj 2017. u 11:49 am
Nisam siguran kako shvatiti ovaj tvoj ingeniozan komentar, dragi@letindor, da li kao pjesmu ili aforizam, ali njegov završetak strašno mi se svidio:
…a Hegelu to Biće je
čisto i prazno jer ,,sretna vremena su prazne
stranice povijesti”. Neispisano.
Što god to bilo – pogađa u sridu! Dakle, ne bi bilo potrebe za ovakvim tekstovima, za uopće razmišljanjem na temu ‘kako učiniti čovječanstvo sretnim’ za vrijeme onih razdoblja u njegovoj povijesti kad je ono samo bilo sretno… Samo, koja su to razdoblja? Ima li smisla govoriti o Zlatnom dobu na koje se neprestano vraća Bela Hamvas, u kojem je, po njemu, čovječanstvo doista bilo sretno…? Ili se to razdoblje odnosi na prvobitnu zajednicu kako to misle mnogi anarhisti (neki i u papučama) poput Johna Zerzana? Ili su to pak 1980-e kako sam u to uvjeren ja koji sam u to doba bio tinejdžer… 🙂 Vjerojatno su doba takva kakva ih vide samo pojedinci, a sama po sebi su bezlična, ni dobra ni loša… I sve sam nekako uvjereniji da se stvarnost (što god bila) uvijek prilagođava nama…
letindor said,
Lipanj 2017. u 12:14 am
i SUBject, iako pred bačen, pita (se) nešto
ko uhvati il’ prikupi bačenost svoju
već nema ga, ne pita
Put(u)je sam
on-line
i noći kad dođu
kao i dan van prostora taj
Zlatni u tački jed(i)noj sveukupna vremena
to je Ta(j) Dan Vječni
Nadbivstven
NE povijest što trag je svih promašaja
meni i drugim bačenima
rat
a do tad
kad god da umire nesretni čovjek ni
nakon smrti mu predaje nema sem predaje
vječnom sadašnjem ovog prosto budućega.
Magičar said,
Lipanj 2017. u 9:31 am
Ovdje te već ne mogu pratiti, @letindor. Je li se to udaljavaš od ljudskijih sfera? Sebe smatram dovoljno udaljenim, ali za tebe čini mi se da i u svom izrazu to postižeš… Ipak vrijedi mi izdvojiti:
Zlatni u tački jed(i)noj sveukupna vremena
to je Ta(j) Dan Vječni
Nadbivstven
podsjeća na !Nietzschevo podne’! 🙂
letindor said,
Lipanj 2017. u 4:37 pm
na primjer:
povijest fiksirana je promašaj JER
nije živo događanje
kao što je pojam isto promašaj u odnosu na živu Riječ
Kjerkegor kaže: ,,Hegel? U redu. Ali meni i dalje nije dobro!”
ta mučnina se dešava
SUBJEKTU bačenom dalje od njegove prve suštine (Ousie)
pa subjekt posmatra sa distance nedostajanje
SVOJE I SVJETSKO
relaciji subjekt-objekt
sve naravno
ukoliko čovjek nije nastao od majmuna i ako je Božanskog porijekla, ili iz kakve Sub(p)stancije … ili kakvog Višeg Uma, kojeg prizna i Kant u KČU. A Niče i nadčovjekom ostavlja na prestolu čovjeka
Nisam siguran
i kako uopšte filosofski izbaciti iz igre sve te bogove i Boga
što nije ni Kant uradio ni svi veliki filosofi
osim Marksa i samo pojedinih. I šta je filosof uopšte?
Ljubitelj ili prijatelj BOŽANSKOG!
Stoga, ateista NE može biti filosof.
A gledajući linkove s desne strane ovog cijenjenog sajta, vrlo malo je ateista ili onih koji značajno ne spominju Uzvišenost.
,,… kad god da umire nesretni čovjek ni
nakon smrti mu predaje nema sem predaje
vječnom sadašnjem ovog prosto budućega.”
sve konačno ima u sebi i klicu beskraja kvalitativno, zato, uz pitanje:
ŠTA nakon smrti!?
antika i religija, i nauka kroz filosofsku misao daju odgovor:
po Sokratu smrt ne znači kraj Životu
znamo iz Fedona
nasuprot smrti je Ljubav
a Život uvijek Vječan, iako oblici promjenljivi svud jauču
doći će kraj baš takvom subjektu i baš takvom objektu
NE Suštini
i pad je moguć pa valja paziti
naravno da predaje nema toj jednoj Suštini
sem predati sebe ili spojiti subjekt-objekt sintetički u jedno
Dobro, uz ljubav kao znanje i svijest, ne nasilje
iz ovog u čemu smo – po Hajdegeru budućeg
(jer vremenujemo iz budućnosti) gdje
cilj je subjektu dostići SADA i TU
sebe u potpunosti
gdje i dalje on nije Vrhovni
autoritet.
letindor said,
Lipanj 2017. u 11:23 pm
Izgleda da je bolje ne ulaziti u kakve analize jer se može stvar dodatno iskomplikovati i zagušiti komunikacioni kanali, npr. pustopoljine. Ali, eto malo da unesem ili pronesem nešto, pustopoljina je za to pravo mjesto … a ne trg sa mnogo užurbanog i u žamoru s konkretnim ciljem pridošlog naroda. Otud ovdje nema ni kritike, u mojoj riječi, jer i negativan govor o nečem jača to nešto.
Mnogi još uvijek vole reći i u našem vremenu: ma, nema tu nikakve filosofije. Otud problem, kad nema nikakve filosofije nema ni Ljubavi u suštinskom smislu, nema razumijevanja ni Blizine, po Levinasu. Preostaje samo racio, diskurs, dianoia bez noetičkog. Mnogima je i Suština izlišna. No, pusto-polje može iznijeti ovaj teret dijalogike, smatram, samo … ako bi se točkovi urezali u tlu više od mjere estetskog od tog traga šaljem dublje izvinjenje. Tu i sad.
A što se kapitala tiče, kapital je nedostatak.
Magičar said,
Lipanj 2017. u 9:32 pm
Ma nikakav problem da “pusto-polje”, kako kažeš, primi svaki tvoj izričaj, @letindor, ali imponira što vladaš stilovima i što možeš pisati da te i običan svijet razumije. 🙂 I u ovom, takoreći običnom diskursu, izdvojih nekoliko prekrasnih misli:
“Otud ovdje nema ni kritike, u mojoj riječi, jer i negativan govor o nečem jača to nešto.” (potpisujem!)
“…ako bi se točkovi urezali u tlu više od mjere estetskog od tog traga šaljem dublje izvinjenje.”
Dakle, sigurno ne treba nikakvo izvinjenje, nego samo tako nastavi, i moram priznati zanima me kud ćete sve to odvesti… Cilj bi se trebao izravnati, rasplinuti, i nakon toga ostati samo misli, riječi… Neki mistici kažu da i one nestanu i preostane samo svijest…
Inače, i sam sam zapao u jedan pomalo suviše razuman, suviše moralan način pisanja, i ne volim to; prava filozofija i prava književnost sa svojim metaforama i simbolima, pretjerivanjima i provokacijama, kao da su daleko od mene… ali što je tu je! Utrnut ću ja to ‘svjetlo’ već nekako… 🙂
letindor said,
Lipanj 2017. u 4:22 pm
Pustopoljina Majka Prihvatiteljka,
Hvala!
Platonov treći rod je
Ona koja porađa Logos i drži ga u naručju
ne, nije obična žena.
Eto malo i teologike kao prve ontologije, kad ima mesta u Pustopoljini, iako je Puna. Pustopoljina jednostavno pusti. Vidim. Ali, treba imati i mjeru da muzika ne bude urovna i preglasna, a jednačina po tome da bude Nula. Ne prazno. Pozdrav.