Svibanj 2012.

Pamtimo li razloge svojih mišljenja?

Posted in FILOZOFIJA, Ili-ili, KIERKEGAARD tagged at 10:36 pm autora/ice Magičar

Søren Kierkegaard: ILI-ILI

Søren Kierkegaard, taj neobični ‘filozof-kršćanin’, prethodnik egzistencijalizma, koji uopće „nema strpljenja za život“, došao nam je u posjet. On i njegove pomalo uvrnute rečenice/misli. Doista, neobično je da netko sredinom devetnaestog stoljeća (već) piše na ovaj način:

Kako je užasna dosada… užasno dosadna! Ne znam jači izraz koji bi bio istinitiji jer samo isto spoznaje isto. O, kada bi bilo nekog boljeg, jačeg izraza, bilo bi ipak još nekog kretanja! A ja ležim dokon; jedina stvar koju vidim, to je praznina, jedina stvar u kojoj se krećem, to je praznina. Čak ne patim od bolova… Mene je čak bol prestao da okrepljuje.

Uh, samo da tetku ne probudi. To devetnaesto stoljeće čini je mrzovoljnom preko svake mjere, uvijek je za nešto „modernije“, pa makar to bila i nekakva apstraktna umjetnost sastavljena od najnerazumljivijih šara i oblika, samo joj nemojte pod nos turati tu goetheovsku romantiku, viktorijanski stil ili zaprepašćujuće naivni zanos za razvoj znanosti toga doba. Ipak, nisam siguran da bi devetnaesto stoljeće prepoznala u rečenicama ovog danskog filozofa.

Od danas, odlučio sam Kolu Duha Svijeta prići sustavno. Sve tajne koje nosi u sebi izvući na sunce, jednu po jednu. Zbog toga sam se i započeo sustavno pripremati. Ustao sam se rano, oko šest. Tetka je još spavala; ona i njene lončanice u prozoru. Zapravo, čini mi se da je u snu nekoliko posljednjih mjeseci. U posljednje vrijeme, rijetko sam tu, u prostoriji s Kolom Duha Svijeta. Vjerojatno će se sada iznenaditi kad me ugleda u učenjačkoj pozi, u plavoj kuti, i radnom raspoloženju. Ali valja mi istražiti to Kolo. Valja mi istražiti razloge svojih mišljenja. Osjećam se poput starog dobrog Fausta. Ali kao što ni Zarathustra nije bio vičan pamćenju razloga svojih mišljenja tvrdeći da čovjek u tom slučaju mora biti pravo bure pamćenja kako bi ih mogao sve popamtiti, tako se ni ekscentrični Danac nije pokazao ništa boljim. U svom možda i ponajboljem djelu Ili-ili koje kao da predstavlja  jedan od najprofinjenijih načina razdiranja ljudske duše, piše:

Neka me pitaju što hoće samo ne za razloge. Oprašta se mladoj djevojci kada ne može navesti razlog; kaže se da ona živi osjećanjima. Drukčije stoji sa mnom. Uopće imam toliko mnogo i među sobom duboko oprečnih razloga da stoga ne mogu da navedem nijedan razlog…

Poslije izvjesnog vremena češće mi se događa da potpuno zaboravim kakve sam razloge imao da postupim ovako ili onako, i to ne samo u sitnim stvarima već i pri najpresudnijim koracima. Ako se onda opet sjetim razloga, izgleda mi ponekad tako čudan da sam ne želim povjerovati da je to bio razlog… Razlog je uopće čudna stvar; ako gledam na njega sa svom svojom strašću, izrasta on do ogromne nužnosti koja može pokrenuti nebo i zemlju; ako mi nedostaje ta strast, gledam na njega s prezirom.

Nedavno sam razmišljao duže o tome, kakav je ustvari bio razlog da napustim svoje mjesto pomoćnog nastavnika. Kada sada o tome mislim, izgleda mi da sam to učinio zato što mi je upravo takvo stanovište odgovaralo. Danas mi je postalo jasno: razlog je bio upravo taj što sam morao smatrati da je to mjesto bilo kao poručeno za mene. Da sam, dakle, ostao na svom poslu, sve bih izgubio, a ništa ne bih dobio. I zato sam smatrao ispravnim da napustim to svoje mjesto i da potražim zaposlenje u putujućoj kazališnoj trupi, jer za to nisam raspolagao nikakvim darom i tako sam imao sve da dobijem.

Tetka je sada već budna. Prilazi mi.
– Pa gdje si ti, pobogu, nema te jednu cijelu malu vječnost. Što to imaš?
Pod nos joj poturam sljedeću rečenicu filozofa-neženje:

Ako se oženiš, kajat ćeš se; ako se ne oženiš, isto ćeš se kajati; ako se oženiš ili ne oženiš, kajat ćeš se i zbog jednog i zbog drugog; ili ćeš se oženiti ili se nećeš oženiti, kajat ćeš se zbog obe stvari… U tome se, gospodo, sadrži sva životna mudrost.

– E, taj je pametan! – reče suho tetka jednom dobro uzdahnuvši – Ne bih voljela da sam bila u koži njegove bivše zaručnice.
– Regine Olsen?
– Znaš da mi nije stalo do pamćenja imena. Ali tako se danas razmišlja kako je razmišljao taj Kijerkega… ili kako već! Vidiš, napokon si započeo živjeti u sadašnjosti…
– Ali tetka, to je devetnaeststoljetna misao… prešao sam te. – uzvratih kroz smiješak.
– Znaš što?! – povika tetka snebivo – Ako te ja dohvatim… – tek je stigla kiselo dometnuti, i potom se udaljiti .

Ali, sve u svemu, ostala je dobro raspoložena, i što je najvažnije – opet je budna. Søren Kierkegaard bio je taj koji ju je, eto, probudio kao i mene, uostalom – iz „dogmatskog drijemeža“…

CITATI (FILOZOFI) >> Søren Kierkegaard: ILI-ILI

4 komentara »

  1. bornaija said,

    Čitao sam i citate, nisam vidio da ima ovaj, meni osobno vrlo drag, pa ga onda i ovdje ostavljam:
    “Ne zadržavaj polet svoje duše, ne kvari ono što je najbolje u tebi, ne umaraj svoj duh poluželjama i polumislima. Pitaj sebe, i nemoj odustajati od pitanja dok ne dođeš do odgovora; jer nešto se može mnogo puta shvatiti, priznati, nešto se može mnogo puta željeti, pokušavati, a ipak, tek duboka unutrašnja uzbuđenost, tek neopisiva dirnutost srca, tek te ona čini sigurnim da je ono što si shvatio tvoje, da ti to nikakva sila ne može oduzeti; jer samo istina koja te izgrađuje jeste za tebe istina.”
    (Soren Kierkegaard – Ili-ili; Ultimatum)

    • Magičar said,

      Znao sam, bornaija, da je on i “tvoj Magičar”, hvala ti na citatu, vidiš, ne znam kako sam ga propustio zapisati, doista je sjajan. To mi se već sviđa, vječno bih mogao nadopunjavati postove. O Sørenu bi se toliko toga moglo reći. Koliko je samo Nietzschea “u njemu”! Knjigu sam pročitao prije desetak godina, a tu su još Dnevnik zavodnika, ali, zanimljivo, nisam još pročitao Strah i drhtanje, a nekako mi se čini da je vrijeme opet za Sørena, razvrgavaoca zaruka iz ljubavi… 🙂 Jedan post zasigurno bi se mogao napisati samo o njegovu odnosu prema ljubavi, sjeti se samo Don Juana, taj dio citata još nisam prepisao…a da ne spominjem njegov odnos prema kršćanstvu, tu bi i 50eura zasigurno imao što reći… 🙂

  2. blarcsy said,

    Ono što je tebi F.Nietzsche,to je meni, ako tako mogu reći S.Kirkegaard!
    Kirkegaardova tvrdnja da ljudski život “nije predvidiv”ni po kakvim mehaničkim,biološkim ili logičkim zakonima oslobađa čovjeka glupave težnje da će se ikada približiti “konačnom odgovoru”na svoja temeljna pitanja zahvaljujući svojim umnim sposobnostima i civilizacijskom stupnju razvoja.

    • Magičar said,

      Slažem se, u nekim dijelovima izgleda kao da je Nietzsche bio izravno nadahnut Kierkegardom! Primjerice, sljedeći Sorenov tekst vrlo podsjeća na Nietzschea:
      “Čuvajmo se,… prijateljstva… Prijatelj nije to što filosofija naziva nužnim drugim, nego suvišni treći… … jedan čovek drugomu čoveku može stajati samo na putu.”
      Nietzsche je zapravo kazao da je usamljeniku prijatelj uvijek “treći”, ali vjerujem da je za svoju misao bio nadahnut navedenom Sorenovom mišlju…


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: