Listopad 2011.

O dobrim stranama rasplinjavanja subjekta I.

Posted in FILOZOFIJA, Filozofski kvartet, SLOTERDIJK tagged , , at 9:48 am autora/ice Magičar

Peter Sloterdijk: FILOSOFSKI KVARTET (Das Philosophische Quartett)

sloterdijk_uebertreibungen2013Kako prihvatiti tu naoko gorku i neprihvatljivu istinu zadnje ravni prosvjetiteljstva da zapravo ne postojimo, i da je ovaj konstantni osjećaj u glavi koji nazivamo svijest, samo posljedica određenih ponavljajućih kemijskih reakcija u našem mozgu i ništa više? Isto tijelo, iste kemijske reakcije iz sata u sat, i tomu smo još dali ime – ‘ja’. Sad mi je već lakše razmišljati o tome da ne postojimo. Vrata raja ili pakla proći ćemo neprimijećeni, prije nego li nas dohvate druge kemijske reakcije ili se u potpunosti ne rasplinemo poput mjehura sapunice.

Nije li to ulaznica za jednu novu vrstu religioznosti, jedva  se stignemo zapitati, ali već čujemo prigovor: „Ah, ta religioznost!“. Razum je više ne podnosi. Morat će se preobući u nešto intelektualno daleko prihvatljivije. Zašto ne, dovikuje Posljednja Ravan Prosvjetiteljstva. Razumom razotkriti čudesnost svijeta počinje u onom trenutku kad shvaćamo da nema toga ‘ja’ koje misli, već samo određena količina udružene energije svemira na neko vrijeme. U skladu s tim ‘ja’ bi se moglo shvatiti i kao umjetničko djelo prirode…

Ipak, u svemu tome ima i jedna žalosna stvar. Shvaćate da ćete biti u ovom istom obliku, i da ćete proizvoditi taj isti osjećaj u glavi samo dok ste u tom ružnom i prolaznom tijelu. Porazna misao prosvjetiteljskog mislioca na kraju puta. To je kao prosto prihvaćanje prostora i vremena, življenja i umiranja. Kao da govorite samom sebi na uho „Ništa se nije moralo znati da bi se živjelo“.

S druge strane, u svemu tome ima i nečeg znanstveno čudesnog. Ako sam samo zbroj kemijskih reakcija u tijelu i ništa drugo, ne budi li to u meni ustrajnog znanstvenika koji će po cijenu života sada prionuti na zadatak uspješnog premještanja istih u mnogo manje prolaznu tvar. Nećemo li jednog dana, ako već dosada nismo, razviti tehnologiju koja će to biti u stanju, preseliti naše misli u stroj, drvo ili kamen. Ili ćemo postati samo „mozgovi u bačvi“, kao što tu mogućnost ozbiljno razmatra i jedna odlučna grana epistemologije? Ili još čudesnije: kako bi bilo da sve što zamislimo i ostvarimo?

U znanstvenom smislu nema prepreke da te kemijske reakcije jednog dana ne prebacimo u neko drugo tijelo ili čak neki drugi oblik materije. Čudo prirode! Sa subjektom u igri mi smo samo nijekali čudesnost prirode u svojim mogućnostima. Ako nema nikog iza naših misli, postajemo mađioničari svijeta. Možemo činiti što god nam je volja i moja mašta odsad se polako počinje gubiti u beskrajnim mogućnostima bivstovanja.

O rasplinjavanju subjekta, tog nadmenog mislećeg ‘ja’, najviše je pisao opet taj naočiti i u filozofskom smislu još uvijek aktivni Nijemac – Peter Sloterdijk. Njegova emisija „FILOSOFSKI KVARTET“ bilježi i više nego prihvatljivu umjerenu gledanost na njemačkoj televiziji, ali čini se da ga danas zaokupljaju neke druge teme. Pogledamo li popis naslova već prikazanih emisija uočit ćemo, primjerice, neobičan spoj politike i religije u emisiji znakovitog naslova „Politika Benedikta XVI“ (Die Politik Benedikt XVI iz 2009)  ili pak, niz onih naslova koji se tiču manje-više svjetske financijske krize (Markt der Illusionen iz 2008, Irrationale Finanzwelt iz 2011,). Kao da je batalio svoj najsjajniji filozofski biser – tezu o posljednjoj ravni prosvjetiteljstva koja se ogleda u rasplinjavanju subjekta. Naravno, jasno je svakomu da ovaj svijet danas najmanje sliči na onaj u kojem se događaju rasplinjavanja subjekata na sve strane. Naprotiv, dolazi do otvrdnjavanja subjekta više nego ikad prije! Ali u tome i vidim početak njegove propasti. Jedini naslov „FILOSOFSKOG KVARTETA“ koji vam u duhu ovog bloga možda privlači pažnju jest „Svemir bez Boga“ (Unversum ohne Gott) u kojem se u natruhama spominje subjekt i možebitno njegovo iščeznuće. Osim toga, zbog upornog ignoriranja engleskog jezika Peter Sloterdijk  je ostao zatočen unutar jezičnih barijera matične države. Piše i govori samo na njemačkom jeziku i nije poput onog razvikanog Slovenca (Žižek) koji tek tako pali i žari po You Tube-u i katedrama zapadnoeuropskog mišljenja, izlažući svoje misli na „manitu“ engleskom jeziku, provlačeći filozofske škole, njihove ideje i što sve ne kroz vlastiti osebujni postmodernistički diskurs.

Postoji jedna Žižekova izjava ili čak vic o tome kako je danas lako zamisliti kraj svijeta u fizičkom smislu, aludirajući pritom na niz filmova i knjiga apokaliptične tematike u kojima se majčici Zemlji prijeti udarom meteorita ili ubojitim Sunčevim vjetrovima, ali da je, u isto vrijeme, nezamislivo predočiti kraj trenutnih oblika ekonomskih odnosa. Jasno, zajapureni Slovenac tu je ciljao na kapitalizam. Međutim, ova rečenica već spada u sljedeći post, a koji ću nastojat povezati s ovim, pitajući se: ne nudi li nastupajući proces rasplinjavanja subjekta i mogućnost za konačan obračun s jednim, više neizdrživim, društvenim uređenjem?

8 komentara »

  1. 50eura said,

    …Karakteristika je prirodnog zakona baš to da nije pozitivan,tj.da nije zapisan,niti ga je moguće zapisati jednom zauvijek… Prirodni zakon,tj.zakon kojeg čovjek otkriva u svojoj dubini a ne daje ga samome sebi,ne smije se stoga ni tumačiti,ni shvaćati kao popis nepogrješivo i neminovno izvedenih normi jednom zauvijek za sve ljude u svim povijesnim okolnostima,već ga valja tumačiti i shvaćati kao čovjekovu sposobnost da istražuje,tumači,vrjednuje i prosuđuje konkretne situacije te da sukladno tome individualizira norme koje najbolje najbolje odgovaraju zahtjevima vrijednosti koje su tada u igri(T.Matulić.Metamorfoze kulture)
    Ili jednostavnije rečeno:Ja više vjerujem,tj. moje su misli i nadanja više na tragu Tome Akvinskog koji kaže da čovjek nije samo član svijeta,niti je njegov razum tek obični organ pukog primanja u odnosu na prirodni zakon,nego po njemu čovjek svojim razumom sudjeluje u božanskom umu.
    P.S.Ovo je napisano a propo “subjekta koji se rasplinjuje”
    Borise,ovo bih inače htio reći: Bilo koje veliko ime svjetske(prirodne,humanističke ,umjetničke) misli za mene je tek kamen na sredini šireg potoka koje mi pomaže preskočiti na drugu obalu.Nisu to “mjesta”gdje se ja “zadržavam”.

  2. Magičar said,

    Dakako, ali upravo si mi ti naglašavao kako nema jasne granice, na mikrorazini, gdje završava tvoje tijelo a počinje vansjki zrak, Sve je u molekulama, atomima, kemijskim reakcijama. Samo sam htio istaći da bi jedan ovakav pogled na stvar mogao biti u temelju svake religioznosti bića. A još kad ga razum iznađe, tu priči nema kraja… Ovu emisiju sa Sloterdijkom (Svijet bez Boga) slobodno zaobiđi…

    • 50eura said,

      Jesam,ali to ne mijenja na stvari.Bit svega je u pitanju koje si svatko treba postaviti :”Tko sam ja?”
      Ja ne mislim da sam samo kemijska reakcija,skupina molekula i atoma.Na jednoj razini(površinskoj!) to sigurno i jesam,ali nisam samo to.Kako već A. de Mello navodi čak i svaki pojedinačni vrabac je jedinstven i neponovljiv, a koliko je onda to tek čovjek koji (kao ja i ti)postavlja pitanja o svemu ovome.
      Katastrofa našeg doba je u “bezgraničnoj vjeri u ljudski razum.”

      • Magičar said,

        Ali ne čini li ti se da je ovo rasplinjavanje subjekta samo razgradnja za nešto novo i drugačije. Ponovno, privremeno sjedinjenje s prirodom, povratak korijenima, kako bi se stvari postavile na drugačijim temeljima. Iza toga možda slijedi novo uobličavanje u što god, osobu, ego, ja… da ne izmišljam. Kada uklonimo ego Boga drugačije doživljamo kao i odnos s drugim čovjekom. To je nešto kao restart cijelog našeg bića…

        Bez subjekta u igri naša religioznost, filozofija, umejtnost i znanost bi bile bitno drugačije, a boga mi, i društveno uređenje u kojem bi živjeli. Tu ne mislim da bi neke ideje nestale, poput kršćanstva, recimo, već da bi se one, kao sve što smo dosad mislili, preoblikovale u nešto drugačije, za novi uzlet čovječanstva. Sam A. de Mello u pogledu kršćanstva je učinio nešto slično. To nije isto kršćanstvo koje se danas izlaže na propovijedi u crkvi u Ruščici…

  3. 50eura said,

    Sve je to koncept,a osoba je NETKO konkretan.Dakle,ovaj razgovor i vrijednosti koje ti isijavaš meni su ponuđene da ih ja intuitivno osjetim-što znači da je tvoje biće samo tvoje i ta tvoja bit nikad nije bila,niti će ikad biti još nečija.I konačno bit kršćanstva je u tome da se Bog(OSOBA) objavljuje čovjeku,a ne čovjek njemu,jer kad bi bilo drugačije onda bi Bog bio bog koji je tek rezultat razvoja ljudskih umnih konstrukcija kroz povijest.Nešto mrtvo,tj.bez konačnog smisla.

  4. Magičar said,

    Znači da kršćanstvo čvrsto počiva osim na vjeri u Boga i na vjeri u osobu, u ‘ja’. Ja samo kažem (paradoks je sada spominjati to ‘ja’) da je moguće razviti takvu religioznost ili čak novu religiju a koja ne bi počivala na vjeri u osobu, u ‘ja’, dok bi i dalje mogla počivati na vjeri u Boga. Religioznost je iskonska moć čovjeka i u tome se slažemo, ali u njezinim vidovima se izgleda potpunoma razilazimo… Zašto kršćanstvo ili ti, a vjerojatno u ovom trenutku i veliki dio ljudi na ovoj planeti 🙂 mislite da je ‘ja’ nešto čvrsto i neupitno? 🙂 Na čemu zasnivate tu postavku. Kada krenete istraživati jedino na što ćete naići i moći dokazati jest svjesnost (eto nam opet dragog A. de Mella). Svjesnost s mogućnošću pohrane svojih ranijih stanja pa odatle imamo sjećanja. Ali da li je svjesnost dovoljan dokaz za ‘ja’?

    Znam da to sve možda još zvuči šašavo, pokušavam samo slijediti taj trag racionalne mistike, pa kud me odvede…

    • 50eura said,

      Dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga”( Ps 139,16)
      Kršćanstvo vjeruje da je svaki čovjek neponovljiv i na svijet je došao jer ga je Bog htio.Baš tebe i mene,imenom(konkretnost) i prezimenom.ne tek kao pripadnike čovječanstva(koncept). I budući da kršćanska povijest ima smislen početak i kraj u cijelom tom vremenu i prostoru vjernik vjeruje da će na kraju Eshatona ipak sve biti dobro.

      ..”ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove,čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početka do kraja”(Prop 3,11)

      Kao što si dobro primjetio,razilazimo se u pogledima,a i ja sam ti to još prije napisao ako se ne varam-tvoja i moja “polazišna točka” su bitno različite što znači da se nas dva možemo do stote ovako dopisivati,ali nećemo naći u ovome zajednički jezik. .Ja osobno mogu podnijeti da netko misli dijametralno suprotno od mene.Činjenica da mi komuniciramo,važnija je od činjenice da se ne slažemo oko koječega o čemu komuniciramo.

      P.S.Ovim putem te pozivam na otvorenje zajedničke izložbe :Ivica Kurtz
      Zlatko Kozina koja će se održati 3.11. u galeriji Goll(Mesićeva
      51)

  5. Magičar said,

    Hvala na pozivu! Ne mogu ništa obećati, osim još nekog novog komentara na tvoj komentar 🙂


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: