Siječanj 2013.

Ne znati u kojoj si mjeri bio u pravu

Posted in DERRIDA, FILOZOFIJA, Pisanje i razlika tagged , , , at 12:47 am autora/ice Magičar

Jacques Derrida: PISANJE I RAZLIKA

Mislim da će Jacques Derrida u mjesecima što dolaze postati moja opsesija. U Prostoriji s Kolom više ništa nije isto. Kada glasno spomenem njegovo ime veće se Kolo oglasi prodornim tonom kao da sam spomenuo Nietzschea ili Heideggera. Definitivno, Jacquesa Derridu pozvat ću jedan dan na ručak ili večeru. Njegov duh sići će negdje s osamljenih visina i pridružiti mi se ćaskanju o toj nedokučivoj umotvorini kulture čovječanstva – jeziku. I ne samo jeziku, razgovarat ćemo, dakako, i o značenju, i pisanju i razlici.

U posljednje vrijeme Prostorija s Kolom ispunila se neobičnim likovima. Nije to više onaj stari prostor opsjena u koji povlačim svoj duh. Slike na zidovima su oživjele, namještaj se po prostoriji započeo pomicati uzduž i poprijeko, a sinoć mi se dogodilo da sam na kanapeu koji je Tetka ostavila za sobom usnio i primjeren san svim tim promjenama. Sanjao sam da se krećem iz jedne Prostorije s Kolom u drugu, sa sve većim Kolom Duha Svijeta koje sam na koncu započeo zvati Kolom Prostora Uma.

Portret Fridricha Nietzschea smješten ponad kamina pomicao je svojim usnicama ispod gustih brkova. Uvijek je nešto imao za reći, taj gard misli! Dočim, ovoga puta usnice nisu proizvodile nikakav zvuk. Tromo sam se pokrenuo do preimenovanog Kola. I ono se vrtjelo nestalnom brzinom. Nešto se događalo, a ja sam morao utvrditi što.

Privremeno, ušutkat ću portret Sloterdijka koji se smjestio nedaleko od Nietzscheova. Želim još jednom čuti tu priču o jeziku iz usta njegova ‘dekonstruktora’, a zapravo mogućnosti koje je ostavio za sobom.

Što se to dogodilo na prijelazu stoljeća? U što smo uronili kada smo u nadnevke započeli pisati dvojku i nule? Zašto smo se počeli ponašati kao da Jacquesa Derridu nikada nismo čitali, zašto ignoriramo mogućnosti koje nam je za sobom ostavio? Zašto se danas ponovno vraćamo na strukturaliste, istinu, smisao i Boga, zašto vapimo za čvrstim temeljima kad smo ih tako lijepo ‘dekonstruirali’. Međutim, ako ste mislili da je filozofija Jacquesa Derride jedna od najpesimističnijih filozofija u povijesti filozofiji – varate se. Njegova teorija o stvaranju i osipanju značenja. Pogotovo njegovo strujanje u jeziku nazvano differance okvir je na kojem ja sada nastojim postaviti svoju teoriju… Dovoljno sam drzak da to učinim. Nitko mi ne može tomu stati na put… premda, isključivo za sebe i u svom umu.

Pisanje i razliku valja čitati fragmentarno, malo tu, malo ovdje, ukoliko bi se čovjek prihvatio nekakvoga linearnog slijeda čitanja, vjerujem, ne bi daleko dogurao. Pisanje i razlika uglavnom su sastavljeni od eseja koji predstavljaju osvrte na učenja drugih filozofa ili pak osvrte na druge filozofe koji se osvrću na učenja trećih filozofa; možda su u igri i četvrti filozofi/autori na koje se osvrću treći filozofi/autori i tako u beskraj… Bitno je shvatiti, tradicija je filozofskog mišljenja duga i teška. Kada i pomislimo nešto novo, to novo obvezni smo usporediti sa starim, u ovom slučaju, s nebrojenim mišljenjima filozofa koji su živjeli prije nas i ostavili razumljiv pisani trag. Tako to čini i Derrida. Piše o Levinasu (drugi autor) koji se osvrće na Heideggerovo učenje (treći autor), a pošto je u igri i fenomenologija, odatle i na Husserla (možebitni četvrti autor), a da ne spominjemo Platona (kao n-tog autora) koji se čini u korijenu svakog mišljenja. Ili, pak, piše o Batailleu (drugi autor) koji je, pak, pisao o Hegelu (treći autor) itd. Uglavnom Derrida će poput lukave lije, skriven iza filozofa-analitičara, potkopavati stavove proslavljenih filozofa da bi tek vrlo rijetko, istina, u proplamsajima neviđene filozofske oštroumnosti, natuknuo i nešto ‘svoje’. S ovakvim načinom čitanja na izraz ‘dekonstrukcija’ još nisam naišao, dok se diferancija (differance) prvi put pojavljuje tek na dvjesto i nekoj strani… Ali poslušajmo Derridu:

Pisati […] znači i ne moći postići da značenje apsolutno prethodi pisanju: time na ljestvici spuštamo značenje, ali istodobno podižemo upisivanje… Pisati znači znati da ono što se još nije dogodilo u slovu nema drugog prebivališta, ne čeka nas kao propis […] ili u nekom božanskom razumu. Značenje mora čekati da bude izrečeno ili napisano da bi samo sebe nastanilo i postalo ono što za razliku od sebe jest: značenje […] Književni čin tako na vlastitu izvoru pronalazi istinsku moć.

Pisanje je opasno i tjeskobno zato što je inauguralno, u izvornom smislu riječi. Ono ne zna kamo ide, nikakva ga mudrost ne štiti od tog esencijalnog hitanja prema značenju što ga uspostavlja i koje je prije svega njegova budućnost. Hirovito je, međutim, samo zbog kukavičluka. Nema, dakle, osiguranja, protiv izlaganja takvoj opasnosti.

Ipak, jesam li, do ovog trenutka, pravilno razumio Derridu? Sam francuski filozof reći će da ga mnogi nisu razumjeli. Možda ga razumijem, ali na sebi svojstven način, i možda to nije onaj način s kojim bi se on složio… Osim toga, koristi prokleto težak jezik. Ne samo da je težak, stil mu je zamoran, zapetljava se u vratolomije s riječima, tu i tamo iskrsne po koja književna metafora, ali uglavnom bez onog literarnog šarma kojeg pronalazimo, primjerice, kod Nietzschea. Evo, probajte se uhvatiti u koštac s ovom Derridinom rečenicom:

Ta estetika koja neutralizira trajanje i snagu, kao razliku između žira i hrasta, nije kod Prousta i Claudela autonomna.

Ako ste prisiljeni ovu rečenicu još jednom pročitati da biste je shvatili, definitivno, nemate, baš kao ni ja, afinitet za stil Jacquesa Derride. U mom slučaju, to je ozbiljna poteškoća. Za čitatelja kao da pretpostavlja nekog tko je u najmanju ruku pročitao potpuno iste knjige kao i on. Definitivno, to nije razumljivo pisanje, bez obzira na dobar ili loš prijevod, premda shvaćam da se filozofi vole ‘gubiti’ u pojedinostima i biti razumljivi jedino filozofima.

Osim toga, postoji još jedna stvar koja me kod French philosophera odbija a to je – bezrezervni hegelijanizam. Postavio me je u mučnu nedoumicu citirajući na početku jednog poglavlja Georgesa Bataillea koji je za Hegela ustvrdio kako „nije ni znao u kojoj je mjeri u pravu“. I što sad? Neće li me ta, iz moje perspektive, začuđujuća podrška Hegelovom šematizmu, apsolutnom duhu i ostalim hegelijanštinama koje sam dosada smatrao običnim filozofskim bedastoćama, natjerati da u ruke uzmem štivo za koje sam vjerovao da, u najmanju ruku, pripada naličju moga duha – tu notornu Fenomenologiju duha (za koju sam, btw, svugdje ponosno naglašavao da je nikada nisam i nemam namjeru pročitati)? Razumijem da se sva ljudska umna djelatnost može svesti na tekst i da ta struja značenja koja obavija stvari ovog svijeta ne podliježe nikakvim pravilima, Bogu ili bitku, osim i jedino drugom značenju, ali ne razumijem kakve to veze može imati s Hegelom, običnom filozofskom usjedalicom koji je filozofiju usmrtio u svom pokušaju da od nje načini sustav. Ali kad Bataille kaže da Hegel „nije ni znao u kojoj mjeri je u pravu“ onda to nekako pritajeno razumijem. Priroda nikada nije postojala, ali je zato postojalo mišljenje… U mišljenju doista možemo graditi sustave koji nemaju nikakve veze sa stvarnim životom, premda toga, kao u slučaju Hegela, ne moramo biti ni svjesni. I Bataille i Derrida su, zbog toga uvida, iznad Hegela, a to je ono što me u cijelom filozofskom mišljenju i jedino zanima, to neprestano izdizanje u misli…

Na kraju valja upitati: je li se danas moguće misaono izdići iznad jednog Derride? Ne vidim razloga kako to ne bi bilo moguće. Filozofija koja se, možda i zbog Derride, desetljećima činila mrtvom za novi iskorak, danas mi se čini u stadiju prikupljanja odvažnosti… Isto tako, zašto svaki novi iskorak u filozofiji ne bi bio takav pa da je u stanju za svoje prethodnike ustvrditi ono isto što je Bataille ustvrdio za Hegela – kako nisu ni znali u kojoj su mjeri bili u pravu. Za ‘naš’ iskorak – to bi trebali reći za Derridu. Na kraju krajeva, nikome ne odricati pravo, ali neprestano podizati svijest o izrečenom. I ne bi li bilo divno kad bi se razvoj filozofije događao upravo na taj način…

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: